Ključna aktivnost ove discipline odnosi se na osiguravanje "slobodnog prostora informatorima" u kojem oni slobodno iznose vlastite priče i u kojem etnograf sudjeluje na način da trenutno suspendira vlastite kulturalne kategorije i kulturalna značenja koje je unesao u situaciju. Snaga promjene u ovom modelu proizlazi iz informatorovog kvalitetnog pristupa implicitnom, skrivenom znanju o kulturalnom značenju njegovog djelovanja, osjećaja i misli.
Ukratko, može se utvrditi da je psihološkim i etnografskim pristupom slušanju ono što je ranije bilo nedostupno i neizrecivo sada postalo dostupno i izgovorljivo.
Fenomenološka opservacija
Fenomenološka opservacija također predlaže paradoksalni zaokret ali u filozofskim terminima, naglašavajući pritom da objektu (ili ideji) ili fenomenu mora biti omogućeno "samorazotkrivanje". Uobličavanjem, točnim definiranjem i zatim mijenjanjem fenomena otkriva se njegova istinska priroda (Savage, 1973.). Heidegger nadograđuje opisano radikalnim spajanjem promatrača i promatranog i primjenom hermeneutičkog kruga na fenomen znanja. Primijenjeno u praksi znači da fenomen, iako se samorazotkriva, uvijek ostavlja jedan dio skriven od promatrača. Taj skriveni dio može biti otkriven u drugom hermeneutičkom krugu koji će nanovo sadržavati jedan skriveni dio.
Ključna poruka iz prethodnog teksta za potrebe ovog istraživanja odnosi se na obvezatnost otvorenosti u pristupu objektu percepcije bez prethodno postavljenih hipoteza radi testiranja, kategoriziranja ili verifikacije. Na taj način fenomenu je osiguran prostor za samorazotkrivanje.
© Emerald Group Publishing Limited 1994. For Croatia © Novem d.o.o.
This translated article is published by arrangement with Emerald Group Publishing Limited, UK.
Prijevod i lektura: Sanjin Lukarić
Uredio: Marko Lučić
Iako smo vjerojatno svi svjesni koliko kvalitetni odnosi i razgovor mogu poboljšati klimu u organizaciji i unaprijediti rezultate poslovanja, dijalogom se premalo koristimo. Fokus sastanaka, konferencija ili drugih okupljanja uglavnom je usmjeren više na uvjeravanje nego li na slušanje drugih. Naviknuti smo na dnevni red bez posebnog vremena za razgovor, diskusiju ili dijalog