Primjena duhovnog pristupa na grupe
Čini se da korištenjem ovog okvira kreativnost grupe izražava zajednički duh u procesu "samorazotkrivanja". Kakvoća nevezane, nesebične otvorenosti sredstvo je za primanje uvida i spajanje s duhom. Opisano je moguće usporediti sa "pojedinačnim pražnjenjem" ili "stvaranjem prostora" za primanje i uključivanje duha koji je uobičajen u mnogim duhovnim disciplinama kao npr.:
- kineska medicina,
- upravljanje nekim religijskim organizacijama,
- zen budizam,
- metode liječenja (Program za ozdravljenje u 12 koraka).
Jednostavno rečeno, mudrost, uvidi, promjene i djelovanje nisu prouzrokovani razmišljanjem ili testiranjem, već naprotiv, otpuštanjem, primanjem i slušanjem. Nadalje, čin kolektivnog otpuštanja i stvaranja šireg, zajedničkog prostora za primanje ono je što istinski iskorištava snagu zajedništva na način na koji to vjerojatno nijedna druga disciplina nije u stanju.
Steinerova duhovna znanost i Sengeov dijalog - duhovna povezanost
Kako bi povezali slušanje i dijalog moramo odrediti sličnosti između dviju zamisli: dopuštanja "govora duhu" grupe i Sengeovog opisa timskog dijaloga. Senge tvrdi da je svrha dijaloga za timove u "učećoj organizaciji" (posvećenih prvenstveno stvaranju i primjenjivanju inovacija) mobiliziranje kvalitetnih ideja raspoloživih samo u onim timovima u kojima članovi prakticiraju zajednički rad koji pruža pristup kolektivnom kreativnom promišljanju.
Ubiranje plodova timskog rada zahtijeva mnogo više od raspolaganja s kvalitetnim osobljem, kvalitetnom vizijom, normama, ulogama i programima... čak i više od izvrsnih međuljudskih odnosa.
© Emerald Group Publishing Limited 1994. For Croatia © Novem d.o.o.
This translated article is published by arrangement with Emerald Group Publishing Limited, UK.
Prijevod i lektura: Sanjin Lukarić
Uredio: Marko Lučić
Iako smo vjerojatno svi svjesni koliko kvalitetni odnosi i razgovor mogu poboljšati klimu u organizaciji i unaprijediti rezultate poslovanja, dijalogom se premalo koristimo. Fokus sastanaka, konferencija ili drugih okupljanja uglavnom je usmjeren više na uvjeravanje nego li na slušanje drugih. Naviknuti smo na dnevni red bez posebnog vremena za razgovor, diskusiju ili dijalog