"...izaći s vremena na vrijeme iz začarane kugle koja se naziva svakodnevica i glasno viknuti."
Članak Glenne Gerard pobudio je navedenu asocijaciju koja se odnosi na dnevnu poslovnu rutinu, zvanu još i ''ubojicom kreativnosti'' koja je obilježena pozivima klijenata, radnim sastancima s užim i širim management timom, međuljudskim odnosima i sl. Postavlja se pitanje kada onda ostaje vremena za razmišljanje i razvoj novih ideja, što predstavlja okosnicu mog posla ''biti originalan, biti drugčiji, biti zamjećen u moru sličnih''.
Dok u članku Glenna Gerard navodi kako se zbog međusobnog nadmetanja i konkurencije manje razmjenjuju ideje, u Hrvatskoj je razlog tome nešto drugačije prirode. Prvenstveno se to odnosi na manjak motivacije kod zaposlenika za napretkom i poslovnom uspješnosti. Naš sustav upravljanja u većini slučajeva stvara sljedbenike, koji nisu tu da misle svojom glavom već su tu da rade ono što im se kaže, pa čak i na najvišim managerskim pozicijama.
Tvrtka za koju radim podržava kreativnost i razmjenu ideja te svakako nastojim prenositi takav način razmišljanja na tim ljudi u mom odjelu, ali i na vanjske suradnike. Iz iskustva mogu reći da su neke od najboljih akcija poduzete nakon otvorenih razgovora s timom gdje svaki član slobodno govori ono što zaista misli, a što je još bolje, opunomoćen je poduzeti konkretne korake kako bi ostvario svoju ideju. Naravno, strah od potpunog promašaja je uvijek prisutan, ali ako se nešto ne pokuša mijenjati onda se ne možemo niti nadati napretku.
Lideri organizacija stalno naglašavaju važnost njegovanja i podržavanja stvaralačkog procesa na radnom mjestu. Usprkos tome, okruženje u kojem ljudi rade obično obilježava nadmetanje i međusobna konkurencija djelatnika što negativno utječe na slobodnu razmjenu ideja. Glenna Gerard, koautorica knjige Dialogue at Work: Skills for Laveraging Collective Understanding (Pegasus Communicati