Glenna Gerard tvrdi da poticaj za unapređenje dijaloga mora doći od pojedinca. Pojedinac samostalno prakticira različite vještine i razvija sposobnost vođenja drugačije konverzacije. Upravo kroz:
-prisutnost (koncentracijom na SADA, sadašnji trenutak),
-otklanjanje nelagode zbog različitih mišljenja,
-upravljanje odgovorima na situaciju,

pojedinac stvara novi način komuniciranja i postojanja unutar zajednice.

"Zanimljivo je da nikakve specijalne aktivnosti nisu potrebne," nastavlja "niti je potrebno dodatno podučavati ljude. Sve što trebamo učiniti, kako je rekao Gandhi, je 'BITI promjena koju želimo vidjeti u svijetu'."

Veoma je važno tijekom konverzacije usmjeravati pozornost na sadržaj bez donošenja sudova. Na primjer, ponekad nam se čini da tijekom rasprave pojedini sudionici iskazuju nelagodu ili da iz mnoštva različitih ideja nije moguće doći do koherentnog rješenja. Tada je potrebno zastati i reći:

"...kako bi bilo da odvojimo malo vremena za reflektiranje o sadržaju kojeg smo do sada čuli? Tako ćemo najbolje 'snimiti situaciju' i 'vidjeti gdje se nalazimo'."

Reflektiranje u miru ima snagu da značajno promijeni tijek dijaloga.

Znatiželja, koja zahtijeva otvorenost i želju za preispitivanjem osobnih pretpostavki i vjerovanja, također pozitivno utječe na kvalitetu dijaloga. U situacijama kada se ne slažemo ili ne razumijemo nečije razmišljanje, poželjno je dodatno istražiti ideje sugovornika kako bi uspjeli "prodrijeti" u pozadinu riječi i misli sugovornika.

Komentar

Duško Radulović

"...izaći s vremena na vrijeme iz začarane kugle koja se naziva svakodnevica i glasno viknuti." Članak Glenne Gerard pobudio je navedenu asocijaciju koja se odnosi na dnevnu poslovnu rutinu, zvanu još i ''ubojicom kreativnosti'' koja je obilježena pozivima klijenata, radnim sastancima s užim i širim management timom, međuljudskim odnosima i sl. Postavlja se pitanje kada ond

pročitaj...