5. Kvaliteta svijesti određuje performanse

Vjerujemo da opisane promjene u znanosti i menadžmentu odražavaju šire obrasce uočene kroz istraživanja spoznaje i druga istraživanja provedena u okvirima društvenih znanosti. Na primjer, noviji radovi znanstvenika na području ljudske spoznaje, Fransisca Varele i Eleanor Rosch kao i fenomenologa Henrija Bortofta, ukazuju na povećanu pozornost koja se ukazuje metodama prvog lica koje omogućavaju pojedincima da pristupe različitim razinama svog iskustva (Varela, 2000., Depraz, Varela i Vermersch, 1999., Varela i Shear, 1999.). Nakon lingvističkog zaokreta kojeg je filozofija prošla u 20. stoljeću kada je fokus pozornosti premješten sa svijesti pojedinca prema inter-subjektivnom području jezika, te nakon akcijskog zaokreta u društvenim znanostima koji je omogućio prijelaz s promatranja na istinsku promjenu društvenog ponašanja (Lewin, 1952., Argyris 1992., Torbert 2001., Senge i Scharmer, 2001., Reason i Bradbury, 2001.), čini sa da u današnje vrijeme ulazimo u razdoblje nove promjene perspektive iz koje promatramo svijet. Nova promjena perspektive odnosi se na preusmjeravanje pozornosti s opipljivih ("tvrdih") čimbenika na neopipljive ("mekane") čimbenike oblikovanja društvene stvarnosti. Pod pojmom "opipljivi čimbenici" podrazumijevamo one čimbenike koji su lako uočljivi i dostupni trećim osobama (npr. hodanje ili govor). Pod pojam "neopipljivi čimbenici" svrstavamo kategorije kao što su kvaliteta opažaja ili iskustvo, dakle one kategorije koje su dostupne samo prvom licu. Drugim riječima, ti čimbenici su osobnog karaktera (Varela i Shear, 1999.).

U razdoblju postmodernizma, dakle u osamdesetim i devedesetim godinama prošlog stoljeća, opisano preusmjeravanje pozornosti promatranja posebno je dobilo na snazi postavivši estetsku dimenziju u samo središte znanstvenog razmatranja i istraživanja (Lyotard, 1984.). Postmodernistička promjena perspektiva danas se dodatno proširuje pojačanim zanimanjem za prirodu ljudskog iskustva i iskustvenih doživljaja te načina na koji kvaliteta svijesti određuje kvalitetu provođenja i iskustva, kako pojedinca tako i grupe (Csikszentmihalyi,1990., Pine i Gilmore, 1999., Conlin, 1999., Day, 1999., Jaworski, 1999., Jung, 1999.) Kao posljedica navedenog, suptilnije razine stvarnosti i svijesti polako ali sigurno ulaze u fokus interesa znanosti (Wilber, 2000., Torbert, 2000., Scharmer, 2007.).

Komentar

Miljenko Cimeša

Kada sam u prosincu 2002.g. prvi puta pročitao ovaj tekst preplavili su me osjećaji uzbuđenja zbog susreta s vrlo poticajnim idejama. Po mom mišljenju ključne ideje ovog teksta jesu: 1. Važna "slijepa točka" u filozofiji, društvenim znanostima i znanosti menadžmenta 20. stoljeća leži upravo u nesposobnosti percipiranja cjelovitog procesa formiranja društvene stvarnos

pročitaj...