Svaka institucija je živući sustav

Mladen Vedriš Mladen Vedriš predstojnik je na Katedri za ekonomsku politiku Pravnog fakulteta u Zagrebu. U svojoj karijeri je obavljao dužnost predsjednika Izvršnog vijeća Grada Zagreba za vrijeme domovinskog rata, člana Sabora RH, zatim potpredsjednika Vlade Republike Hrvatske za područje gospodarstva, te predsjednika Hrvatske gospodarske komore.

Član je Nacionalnog vijeća za konkurentnost, predsjednik Nadzornog odbora "Podravke", te član Savjeta Hrvatske narodne banke. Autor je više studija, te znanstvenih i stručnih radova iz područja ekonomije, sudionik niza domaćih i međunarodnih projekata, te znanstvenih skupova u Hrvatskoj i inozemstvu.

Često, u vašem gradu, ili još više, kada se zateknete u drugom okruženju, zapazite impresivne građevine koje su nastale u jednom vremenu. Pred godinu, deset, stoljeće ili i više. A te zgrade, ili blok zgrada, ili impresivni dio neke cjeline, imaju svoj autohtoni život, ali i svoju povijest; pamte i sudbonosne i obične događaje. Takvo zdanje živi svoj život intenzivno i svojom nazočnošću i korištenim prostorom formatira životna događanja. Svejedno da li je riječ o zgradi parlamenta, galeriji, stambenoj zgradi, stanici metroa... Koliko ljudi i sudbina...

I, tek negdje iz znatiželje i tek ponetko će se zapitati: tko je tu zgradu dao izgraditi, tko je bio investitor, tko je njen tadašnji i današnji vlasnik. Neusporedivo je intrigantniji njen život i isto tako život i događanja koja se odvijaju baš zato jer je ona tu, jer postoji...

Druga je, pak, fascinacija našeg življenja sadržana u činjenici, da smo mi kao osobe konstanta u vremenu i prostoru; po svojim mislima i atributima, a također u onom neposrednom materijalnom pogledu. No, nakon četiri, osam, dvanaest godina potpuno smo novi subjekti, jer je to vrijeme kada se sve životne stanice u nama potpuno izmijene. Stare nestaju, a sustavno pristižu nove. Ali, mi u svojoj ukupnoj aktivnosti i bivanju, stalno smo isti, tu u psihologiji i sociologiji nema promjene, zar ne?

I - sada se stiže na teren naše domaće zadaće: "Every Institution is a Living System" i sigurno jedne od najintrigantijih priča/trilera: odnosa čovjeka i njegova djela. Kompanije, danas već institucije, poput Forda, Chanella, Helene Rubenstain, Thyssen-Krupp-a, Gavrilovića, Rotschild banke, žive vlastite živote, koje im je u jednom trenutku podario neki nadahnuti i sposobni pojedinac. Osoba koja je imala znanja i smionost, sreće i upornosti da njihova pokretačka ideja postane poslovna i proizvodna stvarnost. Tada, prije ili kasnije, u tu stvarnost stižu, bivaju u njoj, prolaze i odlaze pojedinci; desetine i tisuće ljudi, koji poput onih stanica u ljudskom biću, daju svoj doprinos njenom životu i razvoju, a zatim odlaze da bi ih naslijedili i/ili zamijenili drugi. A, kako se to kaže suvremenim žargonom, brand živi svojim punim životom i dalje. Nešto poput naših, već spomenutih zgrada. Ime i pojava osnivača postaje marketinški alat; slika iz određenog razdoblja, svjedočanstvo tradicijske vrijednosti i povjerenja...

Svaka institucija je živući sustav

Razgovor s Arie de Geusom

C.O. Scharmer: Molim Vas da nam ukažete na ključne probleme i pitanja s kojima se bavite u svom poslu? I. Čemu služi planiranje? Arie de Geus: Nakon imenovanja na funkciju koordinatora planiranja u kompaniji Royal Dutch Shell, prvo pitanje koje me je istinski zaintrigiralo je bilo: "Čemu, dovraga, proces planiranja pridonosi? Čemu planiranje uopće služi?" U to vrijeme već sam bio iskusni

pročitaj...