II. Odlučivanje kao proces učenja

Drugo pitanje s kojim sam se bavio odnosilo se na prirodu procesa donošenja odluka. Dakle, prvo pitanje se odnosilo na mjesto i ulogu planiranja, a drugo na samu prirodu procesa donošenja odluka u velikim institucijama. Zanimao sam se za procese donošenja značajnih, a ne i operativnih odluka, jer za operativno odlučivanje sa sigurnošću možemo reći da predstavlja primjenu već postojećeg, kodificiranog znanja svake organizacije. Znao sam da je proces donošenja odluka važan, te sam pretpostavljao da se temeljne strukturalne odluke u biti mogu poistovjetiti s procesom učenja. No, to je bila samo hipoteza...


C.O. Scharmer: Sjećate li se trenutka kada ste prvi puta pomislili na tu hipotezu?

Arie de Geus: Čini mi se da sam o svemu navedenom počeo razmišljati negdje 1982. ili 1983. godine. No, još kojih desetak godina ranije počeo sam proučavati u to vrijeme suvremenu američku literaturu koja se bavila procesom učenja. Dvije knjižice su na mene ostavile poseban dojam... u to vrijeme su moja djeca bila još malena. Naslov prve je How Children Fail, druge How Children Learn, a obje je napisao John Holt. Obje su u stvari fenomenološke studije o spoznaji koja mi je "zapela za oko" još u vrijeme studiranja. Odnose se na neku vrstu narodnog znanja usađenog u kulturi iz koje vi i ja dolazimo; znanja koje tvrdi da su igra i učenje na neki način povezani. Te se knjige u cijelosti bave snagom otkrivanja i učenjem temeljenim na iskustvu, a kroz provođenje eksperimenata. Takvo je učenje drugačije od onog kada osoba na poziciji autoriteta, tj. učitelj, grupi nameće neko znanje. Očito je da sam sve to povezao sa situacijom u poslovnom svijetu gdje se novo znanje mnogo češće nameće "izvana" nego što nastaje timskim radom. Znatiželja me je zatim odvela u različitim smjerovima... nisam imao pojma kuda krenuti. O toj temi u Shell-u nisam mogao otvoreno govoriti jer takve ideje u to vrijeme nisu bile popularne.

Komentar

Mladen Vedriš

Često, u vašem gradu, ili još više, kada se zateknete u drugom okruženju, zapazite impresivne građevine koje su nastale u jednom vremenu. Pred godinu, deset, stoljeće ili i više. A te zgrade, ili blok zgrada, ili impresivni dio neke cjeline, imaju svoj autohtoni život, ali i svoju povijest; pamte i sudbonosne i obične događaje. Takvo zdanje živi svoj život intenzivno i

pročitaj...