Svaka institucija je živući sustav - 2.dio

Razgovor s Arie de Geusom Arie de Geus iznimno je ugledna osoba u svijetu biznisa, posebno na području organizacijske strategije. Niz godina radio je u kompaniji Royal Dutch - Shell kao voditelja planiranja grupacije gdje se počeo zanimati za prirodu velikih organizacija, procese odlučivanja i procese promjene. Suosnivač je SoL-a, Society for Organizational Learning, autor nagrađivanog bestselera The Living Company i predavač na London Business School.

Otto Scharmer, redoviti profesor na MIT Sloan School of Management i izvanredni profesor pri Center for Innovation and Knowledge Reserch u Helsinkiju. Suosnivač je SoL-a i ELIAS-a, programa za razvoj liderstva pri UN Global Compact. Autor je kapitalnog djela Theory-U: Leading from the Emerging Future.

 

V. Živuća organizacija: metafora ili stvarnost?

C.O. Scharmer: Čini se da za Vas "živuća organizacija" nije metafora, već da govorite o stvarnosti?

Arie de Geus: U početku sam zaista o tome razmišljao na metaforički način. No, danas više nisam spreman prihvatiti "organizaciju kao živo biće" isključivo kao metaforu. Mislim da se tu radi o mnogo, mnogo dubljim stvarima od obične metafore.

C.O. Scharmer: Možemo li malo porazgovarati na tu temu? Jer upravo to je središnja tema razgovora koje smo Joseph, Peter, ja i još nekolicina drugih kolega vodili posljednjih godina. Pretpostavljam da bi pitanja koja vode izravno u to područje mogla biti:
1. Koja je prava priroda te stvarnosti?
2. Na temelju kojeg iskustva ste prosudili da se tu radi o stvarnosti, a ne o metafori?
3. Na koji način se ta stvarnost iskazuje?
4. Gdje vidite ili osjećate tu stvarnost?

Arie de Geus: Ranije sam govorio o rastućoj populaciji institucionalnih Persona. U slučaju postojanja bilo kakve populacije, na nju se mogu primijeniti demografska istraživanja kako bi se napravila statistika te populacije. Za komercijalni dio svjetske institucionalne populacije razvijene su vrlo kvalitetne statističke metode koje danas na isti način možemo primijeniti na istraživanja ljudske populacije. Na taj način možemo doći do iznimno preciznih izračuna prosječnog životnog vijeka ili pak najdužeg životnog vijeka. Možemo tada uočiti u kojem dijelu života se pojavljuje visoka smrtnost. U tom procesu uočavamo mnoge analogije s ljudskom demografijom da bi na kraju zaključili da je institucionalna populacija na vrlo niskoj razini razvoja u usporedbi s ljudima - pojedincima. U njoj vlada vrlo visoka stopa smrtnosti u dječjoj dobi, te ogroman jaz između prosječnog i najdužeg životnog vijeka. Prihvatimo li navedenu analogiju, počinjemo shvaćati da institucionalna populacija predstavlja novost na Zemlji. Kao što smo ranije rekli, prije 150 godina gotovo da nije ni postojala. Stoga je ta populacija na vrlo niskom stupnju razvoja.

Komentar

C. Otto Scharmer

Tijekom osamdesetih godina prošlog stoljeća Arie de Geus je iznio prijedlog po kojem bi se o procesu planiranja i donošenja odluka trebalo razmišljati kao o procesu učenja. Devedesetih godina je dodatno osnažio svoje ideje stavom po kojem je svaka institucija u stvari živući sustav. "Svaka institucija", tvrdi de Geus, "je živući sustav." Implikacije prihvać

pročitaj...