Sljedeće pitanje je što uopće smatram niskim stupnjem razvoja? Mislim da je prihvatljivo reći da je razvoj povezan s razinom znanja koje pojedina vrsta ima o kvalitetnoj upotrebi glavnog biološkog oružja s kojim raspolaže, a koje se u slučaju institucija, čak i više nego kod ljudskih bića, odnosi na upotrebu uma. U slučaju ljudskih bića, "glavno biološko oružje" sigurno nisu pandže, vilica ili zubi, već ljudski um te način na koji ga koristimo. Tu opet vidim analogiju s institucionalnom populacijom koja je u tom smislu, grubo govoreći, na razini neandertalaca. To me je dalje navelo da produbim promišljanje o stvarnoj ulozi inteligencije u okvirima institucionalnog života.
Vrlo smo blizu nekom početnom razumijevanju uloge inteligencije u institucionalnim procesima, posebice u procesu donošenja odluka. Vraćam se na pitanja koja smo ranije spominjali kada smo govorili o procesu donošenja odluka:
1. Na koji način brinemo o budućnosti?
2. Kako nastaju pojedine odluke?
3. Ako donošenje odluka jest učenje, na koji je način onda najbolje učiti?
4. Koja je razlika između korištenja inteligencije pojedinca u usporedbi s korištenjem inteligencije institucija tj. unutar grupe živih bića angažiranih u procesu stvaranja znanja utemeljenog u govoru.
Jezik, odnosno govor, je prijenosnik procesa donošenja odluka. Točnije, prijenosnik institucionalnog članstva je žargon koji nastaje u tom procesu. Postoje neke razlike, no analogija je vrlo snažna. Pitali ste me o događajima koji su me naveli da o organizacijama razmišljam kao o živim bićima... S vremenom počinjem uviđati sve veći i veći broj povratnih veza koje osnažuju ideju da postoje živući sustavi na hijerarhijski višoj razini od ljudskih bića. Nazivam ih A Living Company ("živuće tvrtke") jer u principu govorim o komercijalnom dijelu svjetske institucionalne populacije. Ima li sve ovo što govorim nekakvog smisla?
© C.Otto Scharmer, 2005. For Croatia © Novem d.o.o.
Materijal drawn from web site www.dialogonleadership.org
Republished by permission.
Prijevod: Cleo - jezici i informatika, Zagreb
Lektura: Sanjin Lukarić
Uredio: Marko Lučić
Tijekom osamdesetih godina prošlog stoljeća Arie de Geus je iznio prijedlog po kojem bi se o procesu planiranja i donošenja odluka trebalo razmišljati kao o procesu učenja. Devedesetih godina je dodatno osnažio svoje ideje stavom po kojem je svaka institucija u stvari živući sustav. "Svaka institucija", tvrdi de Geus, "je živući sustav." Implikacije prihvać