Sljedeće pitanje je što uopće smatram niskim stupnjem razvoja? Mislim da je prihvatljivo reći da je razvoj povezan s razinom znanja koje pojedina vrsta ima o kvalitetnoj upotrebi glavnog biološkog oružja s kojim raspolaže, a koje se u slučaju institucija, čak i više nego kod ljudskih bića, odnosi na upotrebu uma. U slučaju ljudskih bića, "glavno biološko oružje" sigurno nisu pandže, vilica ili zubi, već ljudski um te način na koji ga koristimo. Tu opet vidim analogiju s institucionalnom populacijom koja je u tom smislu, grubo govoreći, na razini neandertalaca. To me je dalje navelo da produbim promišljanje o stvarnoj ulozi inteligencije u okvirima institucionalnog života.

Vrlo smo blizu nekom početnom razumijevanju uloge inteligencije u institucionalnim procesima, posebice u procesu donošenja odluka. Vraćam se na pitanja koja smo ranije spominjali kada smo govorili o procesu donošenja odluka:
1. Na koji način brinemo o budućnosti?
2. Kako nastaju pojedine odluke?
3. Ako donošenje odluka jest učenje, na koji je način onda najbolje učiti?
4. Koja je razlika između korištenja inteligencije pojedinca u usporedbi s korištenjem inteligencije institucija tj. unutar grupe živih bića angažiranih u procesu stvaranja znanja utemeljenog u govoru.

Jezik, odnosno govor, je prijenosnik procesa donošenja odluka. Točnije, prijenosnik institucionalnog članstva je žargon koji nastaje u tom procesu. Postoje neke razlike, no analogija je vrlo snažna. Pitali ste me o događajima koji su me naveli da o organizacijama razmišljam kao o živim bićima... S vremenom počinjem uviđati sve veći i veći broj povratnih veza koje osnažuju ideju da postoje živući sustavi na hijerarhijski višoj razini od ljudskih bića. Nazivam ih A Living Company ("živuće tvrtke") jer u principu govorim o komercijalnom dijelu svjetske institucionalne populacije. Ima li sve ovo što govorim nekakvog smisla?

Komentar

C. Otto Scharmer

Tijekom osamdesetih godina prošlog stoljeća Arie de Geus je iznio prijedlog po kojem bi se o procesu planiranja i donošenja odluka trebalo razmišljati kao o procesu učenja. Devedesetih godina je dodatno osnažio svoje ideje stavom po kojem je svaka institucija u stvari živući sustav. "Svaka institucija", tvrdi de Geus, "je živući sustav." Implikacije prihvać

pročitaj...