COS: Naravno da ima! No, osjećam svojevrsnu rastrganost. S jedne strane, naravno, vidim analogiju o kojoj govorite, mislim da je ona svima jasna. S druge strane me zbunjuje kada kažete da se tu ne radi samo o metafori, već o konkretnoj stvarnosti. Ako je to istina, posljedice će biti radikalne.


VI. Stanične strukture

COS: Moje se pitanje stoga odnosi na prirodu tog bića o kojem govorite, po kojim zakonima ono živi? Na koji način se mi, pojedinci, možemo povezati s tim višim entitetom?

Arie de Geus: Varella mi je pomogao da postupno odbacim ideju o metafori. Rekao mi je da postoje čvrsti znanstveni dokazi iz područja biologije koji dokazuju da se život izgrađuje na isti način kojeg je Stern opisao prije 50 godina. Život se pokreće na osnovi dva, odnosno tri temeljna načela - prvo je suradnja, a drugo konkurencija. Treće načelo govori o tome da se uspješan život nekada organizirao u malene grupacije koje su zatim stvorile staničnu strukturu. Ljudsko biće se danas nalazi na vrhu piramide sagrađene od malih pojedinačnih dijelova - bakterija koje su se udružile i organizirale u staničnu strukturu. Zatim su se te stanične strukture organizirale u mišiće i živčani sustav, itd., da bi se na kraju stvorila konstrukcija koju nazivamo ljudsko biće. Do "eksplozije" svjetske populacije je došlo zbog stalnog natjecanja i suradnje unutar staničnih struktura putem kojih stalno unapređujemo preduvjete biološkog uspjeha. Bilo da se radi o religiji, o sindikatu ili sveučilištu, uvijek se natječemo i surađujemo unutar staničnih struktura, tj., na svim razinama. Opisani proces čini npr. sveučilište, i u tom je smislu sveučilište živo jednako kao i Vi.

U prilog razmišljanju o organizacijama kao o živućim sustavima govori i činjenica da institucionalna populacija predstavlja tek novu stepenicu u nizu. Globalne organizacije su korak "izvan ljudskog bića". Počeli smo ih izgrađivati veoma davno, u staroj Grčkoj koja je imala prvu vojsku. Ta se populacija naglo razvila sredinom devetnaestog stoljeća. Prije njene pojave, postojala je samo obitelj, vlada ili država. Ljudska bića postaju sve uspješnija jer su se uspjela organizirati u velike, specijalizirane i nikad sposobnije grupe nad-ljudskih institucija. Za mene se tu radi o očiglednoj sili čije postojanje ne treba akademski potvrđivati. Hipoteza o kojoj raspravljamo mi se čini veoma korisnom u razumijevanju te nove stvarnosti.

Komentar

C. Otto Scharmer

Tijekom osamdesetih godina prošlog stoljeća Arie de Geus je iznio prijedlog po kojem bi se o procesu planiranja i donošenja odluka trebalo razmišljati kao o procesu učenja. Devedesetih godina je dodatno osnažio svoje ideje stavom po kojem je svaka institucija u stvari živući sustav. "Svaka institucija", tvrdi de Geus, "je živući sustav." Implikacije prihvać

pročitaj...