Većina nas je bila dio organizacija i takvog načina života koji su nam otkrili suludost navedenih pretpostavki. Usprkos sjajnim planovima, brižljivim analizama i snažnim liderima, naša nastojanja vrlo često ne uspijevaju. Iako u planiranje i razvoj novih liderskih metoda ulažemo sve više energije, čini se da nas one vode sve dalje od ostvarenja ciljeva i aspiracija. Patimo od neprestanog pomodarstva koje se, poput velikog plimnog vala, obrušava na naše škole uzrokujući uništenje, a ne rast. S povlačenjem najnovijeg vala, promatramo naše organizacije te posvuda vidimo samo ruševine - uništene odnose, preživjele ljude u borbi za zrak, ideje i planove potisnute u drugi plan.

Pomodarski hirovi u korporacijama su propadali na istovjetan način, ostavljajući za sobom velike olupine. U stvaranju potrebnih promjena korporativni sektor se ništa bolje ne snalazi od bilo kojeg drugog sektora, iako u njima tražimo izvore novih ideja. Ljudima koji rade u sektoru obrazovanja šokantna je spoznaja da škole nisu jedine institucije koje ne uspijevaju postići promjene, već da se isto događa gotovo svakoj većoj instituciji, bilo javnoj ili privatnoj, profitnoj ili neprofitnoj. Posljednjih nekoliko godina mnogi izvršni direktori korporacija izvještavaju da otprilike 75% inicijativa koje su trebale rezultirati velikim promjenama, nije dalo očekivane rezultate! To je vrlo zapanjujući broj neuspjeha i postavlja se pitanje koliko bi nas u obrazovanju dobilo podršku za projekt ili plan čija uspješnost provođenja ne prelazi 25%?

 

I. Moramo promijeniti svjetonazor

Što nam je onda činiti? Postoji li nešto što nas može poučiti u stvaranju uspješnih promjena u velikim i složenim sustavima koje smo sami stvorili? Joel Barker je prije mnogo godina popularizirao zamisao o paradigmi i svjetonazoru, tj. vjerovanjima i pretpostavkama kroz koje vidimo i objašnjavamo svijet oko sebe. Tvrdio je da kad je nešto nemoguće postići jednom paradigmom ili svjetonazorom, to se može iznenađujuće jednostavno postići novim svjetonazorom. U svojem radu sam otkrila da su Barkerove pretpostavke potpuno ispravne. Dugi niz godina moj partner, Myron Kellner-Rogers i ja nastojimo promatrati organizacije kroz prizmu živućih sustava i izbjegavati tradicionalnu paradigmu koja organizacije izjednačava sa strojevima. Mehanicističko razmišljanje je prevladavajući svjetonazor zapadnjačke kulture i znanosti preko tri stotine godina. Može se stoga reći da se gotovo svaki pristup liderstvu, menadžmentu i organizacijskim promjenama u svojoj suštini sastoji od mehanicističkih slika. Organizacije gradimo dio po dio, oblikujemo ih tako da budu učinkovite, unaprijed detaljno planiramo tko će što raditi i kako će se organizacija ponašati. Vjerujemo u jednostavan odnos uzroka i posljedice, vjerujemo da je moguće "popraviti" svaki problem samo ako prepoznamo neispravni dio (ili čovjeka). Čim taj neispravni dio zamijenimo ispravnim, sve će opet biti u redu.

Komentar

Tomislav Radoš

Kada se zateknete u situaciji da komentirate tekst kao što je "Škole kao živući sustavi" te svoja razmišljanja trebate sažeti u nekoliko rečenica, ubrzo shvatite da se nalazite pred izazovnim zadatkom. Zašto? Za početak bih ukazao na nekoliko logičnih polaznih činjenica kao što su: 1. svaka organizacija se sastoji od živih bića koji radeći zajedno poku&

pročitaj...