No, u ovom složenom i nemirnom svijetu 21. stoljeća, mehanicističko razmišljanje više nam ne osigurava tražene rezultate. Svakodnevno se suočavamo s događajima i ishodima koji nas uvijek iznova iznenađuju. Ništa se ne događa dovoljno sporo kako bi uz pomoć analitičkih metoda koje smo naučili, mogli shvatili svijet u kojem živimo. Složenost modernih sustava ne može se pojmiti rastavljanjem problema na "kućice" i dijagrame. U složenom sustavu se ne mogu pronaći jednostavni uzroci koji objašnjavaju probleme ili pak ukazuju na krivca. Zbrkani splet odnosa doveo nas je do stalnih kriza. U ovom trenutku nam treba drugačiji svjetonazor da nas vodi kroz novi svijet stalne promjene i blisko povezanih svjetskih sustava.

Srećom, svakodnevno se suočavamo sa situacijama u kojima složeni sustavi iskazuju svoje sposobnosti mijenjanja, fleksibilnosti i učinkovitosti. U ovih četiri ili pet milijardi godina povijesti, život je stvorio beskrajnu različitost. Čak i danas, život svojom različitošću i otpornošću nastavlja iznenađivati znanstvenike, kako u toplim tako i u hladnim staništima, na mjestima gdje ga znanstvenici nisu očekivali. Myronov i moj rad se umnogome temelji na istraživanju procesa oblikovanja, prilagođavanja i održavanja živućih sustava. Otkrili smo da sâm život predstavlja bogat izvor ideja i mudrosti koje čovjeku mogu pomoći u stvaranju škola ili bilo kojeg drugog složenog sustava koji u sebi sadrži inherentnu sposobnost rasta i promjene, te u tom procesu zadržava svrhovitost i učinkovitost.

Sustavi su prirodni fenomen života. Čitav je život organiziran u mreže, a ne u odvojene "kućice" ili hijerarhiju. Promotrite li prirodu, naići ćete isključivo na mreže, a ne na strukture koje bi nalikovale organizacijskoj shemi. Obilježje tih mreža je da su one uvijek kaotične, guste, zapetljane i vrlo učinkovite u stvaranju veće razine održivosti za sve sudionike. Živući sustavi se povezuju u mrežu jer znaju da im povezanost povećava izglede za preživljavanje, a izoliranost u uskim granicama sebičnih interesa te iste izglede znatno smanjuje. Beskonačni procesi suradnje i simbioze obilježavaju život, donose zajedničku korist te vode prema stvaranju sustava koji kvalitetnije podržavaju i štite pojedince nego u slučaju kada djeluju sami. Važno je znati da ništa na ovom svijetu ne živi samo. Život se uvijek organizira u međuovisne sustave.

Komentar

Tomislav Radoš

Kada se zateknete u situaciji da komentirate tekst kao što je "Škole kao živući sustavi" te svoja razmišljanja trebate sažeti u nekoliko rečenica, ubrzo shvatite da se nalazite pred izazovnim zadatkom. Zašto? Za početak bih ukazao na nekoliko logičnih polaznih činjenica kao što su: 1. svaka organizacija se sastoji od živih bića koji radeći zajedno poku&

pročitaj...