Evo kako izgleda proces promjene u živućem sustavu. (Pokušajte sadržaj ovog odlomka usporediti s organizacijskim promjenama koje ste već iskusili.) Netko u sustavu uoči nešto novo. (Sustav je određen zajedničkim smislom, a ne veličinom. Stoga se ljudskim sustavom može smatrati tim od dvoje ljudi, škola, zajednica ili npr. etnička skupina unutar nacije.) Sadržaj te novosti može biti zabilježen u zapisniku, komentaru ili izvještaju. Izvor pritom nije važan, već je važno da član sustava samostalno odabere "uznemirenje". Riječ "odabrao" od ključnog je značaja budući da pojedincu pripada sloboda prihvaćanja ili odbacivanja tog "uznemirenja". Ako je pojedinac samostalno i na temelju slobodne volje izabrao "uznemirenje", tada on/ona unosi informaciju u sustav i pušta je u optjecaj unutar mreže.

Jednom kad se nađe unutar guste mreže odnosa, malo početno "uznemirenje" ubrzano se širi i postaje sve veće u procesu kolanja unutar mreže. Nakon što pojedini dijelovi sustava čuju za "uznemirenje", započinju s tumačenjem i promjenom sadržaja, te "uznemirenje" tako raste i mutira. Originalna informacija se u tom procesu značajno mijenja, a kolanje u mreži joj osigurava širi smisao. Nastavi li kružiti, značaj joj stalno raste, da bi na kraju došli do trenutka kada se sustav "podiže na noge" jer više ne može ignorirati to "uznemirenje". Opisanu situaciju smo svi iskusili, vjerojatno i više puta. Netko od prisutnih na sastanku organizacije zapamti neki neobavezan, usputan komentar i svi se iznenada nađemo u središtu požara, razmjene mišljenja, emocija i glasina koje nam ukazuju da stvari nisu onakve kakvim se čine.

U trenutku kada se "uznemirenje" pretvori u veliku napetost, promjena se nalazi nadohvat ruke. Sustav je u potpunosti izbačen iz ravnoteže jer ne može razumjeti "uznemirenje" oslanjanjem na iskustvo i uvjerenja iz prošlosti. Dostignuta točka neravnoteže predstavlja točku u kojoj je promjena konačno moguća. Sustav ne može više zanemarivati potrebu napuštanja trenutnih uvjerenja, strukture, obrazaca ponašanja i vrednota. Mora se osloboditi smisla kojeg je koristio u izgradnji svog vlastitog svijeta. Započinje s uranjanjem u stanje zbunjenosti, nesigurnosti i kaosa (takvo stanje uvijek izaziva loše osjećaje). No, upravo u tom kaotičnom stanju raspadanja leži sposobnost sustava za reorganizaciju u novi oblik postojanja. Promjena započinje jer je prihvaćeno novo razumijevanje svijeta, a ta se reorganizacija temelji na novim tumačenjima i novom smislu. Promjena zahtijeva promjenu smisla.

Komentar

Tomislav Radoš

Kada se zateknete u situaciji da komentirate tekst kao što je "Škole kao živući sustavi" te svoja razmišljanja trebate sažeti u nekoliko rečenica, ubrzo shvatite da se nalazite pred izazovnim zadatkom. Zašto? Za početak bih ukazao na nekoliko logičnih polaznih činjenica kao što su: 1. svaka organizacija se sastoji od živih bića koji radeći zajedno poku&

pročitaj...