Ravnatelj jedne škole zajedljivo me je izvijestio kako je shvatio da njegov pristup razvoju godišnjeg plana i programa ne funkcionira. Svakog bi ljeta osnovao odbor u kojeg bi pozvao četvero ili petero nastavnika, po jednog za svako nastavno područje, sa zadatkom razvoja edukativnih materijala za nadolazeću školsku godinu. Bio je iznimno zadovoljan njihovim postignućima te je uvijek naglašavao njihovu kreativnost. U kasnu jesen, kada bi obilazio nastavnike, sa znatiželjom bi ih upitao: "Sviđaju li vam se novi materijali?" Danas kaže da su mu trebale godine kako bi shvatio da materijale ustvari nitko ne koristi, osim naravno članova odbora koji su ih razvili.

Za nas ovo nije nimalo neobično iskustvo. Bezbroj je strateških planova, priručnika i "novih programa" koji skupljaju prašinu na policama samo zato jer ljudi nisu uključeni u njihovo stvaranje. Suočeni s tolikim brojem dokaza, već smo odavno mogli naučiti da nas život uvijek podučava: Ljudi podržavaju samo ono u čijem stvaranju sudjeluju! Ljudi uvijek moraju sudjelovati u razvoju procesa koji na njih utječu.


Želite li stvoriti zdraviji sustav, povežite ga sa samim sobom

Živući sustavi u sebi nose sva tražena rješenja. Ako pate na bilo koji način - zbog loših odnosa, nedostatka informacija, loših rezultata - rješenje je uvijek u okupljanju sustava kako bi mogao učiti o sebi od samoga sebe. Negdje u sustavu već postoje ljudi koji znaju kako riješiti probleme koji su se pojavili. Negdje u sustavu neki ljude već rade ono što drugi smatraju nemogućim. Ti ljudi već posjeduju informacije koja će pomoći njihovim kolegama. Često se događa da su okupljeni u posebne grupe s negativnim imidžom, iako su sposobniji od drugih grupa.

Želimo li da sustav postane zdraviji, moramo ga snažnije povezati sa samim sobom. To znači da se moramo susresti i sastati s ljudima koje smo isključili, s onima za koje nismo ni sanjali da pripadaju našem sustavu zajedničkih interesa. Često se događa da ljudi unutar "zidina škole" ne shvaćaju koliko se drugi - roditelji, ljudi iz zajednice i javnih službi - osjećaju s njima povezani. U situacijama kada se isključena periferija susretne sa središtem sustava, svi se iznenađeno čude koliko toga imaju zajedničkog i koliko ustvari dijele iste ciljeve.

Komentar

Tomislav Radoš

Kada se zateknete u situaciji da komentirate tekst kao što je "Škole kao živući sustavi" te svoja razmišljanja trebate sažeti u nekoliko rečenica, ubrzo shvatite da se nalazite pred izazovnim zadatkom. Zašto? Za početak bih ukazao na nekoliko logičnih polaznih činjenica kao što su: 1. svaka organizacija se sastoji od živih bića koji radeći zajedno poku&

pročitaj...