Otkrivanje zajedničkih interesa uvijek mijenja ljudske odnose na bolje. Otkrijemo li da dijelimo zajednički san ili stav prema nekoj nepravdi, uvijek se nešto čarobno promijeni u odnosu, otvorimo se jedni drugima i postajemo suradnici. Loša iskustva i bol iz prošlosti ostaju tada iza nas. Ljudi se okreću budućnosti kako bi udružili snage i radili zajedno. Više se ne povlačimo, ne čekamo na vanjske poticaje. Tražimo jedni druge, ljude koji nam mogu pomoći. Zov smisla i važnost problema odjednom postaju jači od nevolja i straha prošlosti. Otkrijemo li nešto važno na čemu možemo zajedno raditi, zajedničkim ćemo snagama otkriti na koji način to trebamo napraviti.

Uvijek se iznova iznenadim koliko se grupa ljudi može snažno povezati jednom kada pronađu zajedničke interese. Suradnja postaje moguća jer su svi uvidjeli da je projekt važan i dovoljno izazovan da ih svih angažira. Obuzeti zajedničkim smislom, ljudi zaboravljaju na probleme u odnosima i okreću se uobičajenim poteškoćama. Postaju pravi sustav - znaju da su jedni drugima potrebni. Nastoje stvoriti kvalitetnije međusobne odnose jer znaju da su oni ključ za ostvarenje zajedničkih ciljeva.

U svojoj karijeri sam surađivala s mnogim nastavnicima među koje je tehnologija unijela razdor. Nastavnici koji su skloni korištenju tehnologije, svoje su kolege kojima je tehnologija problem prozvali staromodnima i nazadnima - kritizirajući ih što ne slijede to novo pomodarstvo. Stoga uvijek iznova naglašavam da je potrebno voditi drugačiju vrstu razgovora. Što ako preispitamo doprinos tehnologije obrazovnom procesu? Što ako preispitamo pretpostavku po kojoj je svaka osoba koja ne prihvaća nove tehnologije luda koja želi zaustaviti napredak? Napustimo li takva razmišljanja, stvara se drugačija vrsta razgovora koja nam može pomoći u povezivanju i prepoznavanju značaja za pojedinca. Potreban nam je svojevrsni odmak od tehnologije kako bi se ponovno upitali: "Što nas je potaklo da se bavimo podučavanjem?" Na taj način ćemo se upoznati s ljudskim aspiracijama, te opet iznova čuti kako je većina nastavnika započela podučavati iz hvalevrijednih razloga - željeli su utjecati na živote mladih ljudi, ushićeni što djeci pomažu učiti.

Postavimo li razgovor o smislu na prvo mjesto, u ljudima koji nas okružuju otkrivamo suradnike. Uviđamo da želimo postići slične rezultate, da nas zanimaju slična pitanja, da osoba koju smo do jučer smatrali "fosilom" u sebi još uvijek čuva strast za učenjem. Također uviđamo da je nastavniku koji omalovažava učenike još uvijek stalo do njih. Tek se tada može prijeći na razgovore o tehnologiji, tek se tada može postaviti pitanje: "Na koji način računala mogu pomoći nastavnicima da učinkovitije obavljaju svoj posao?" Stvorimo li poveznice među ljudima, suradnici počinju provjeravati svoje e-mailove i upotrebljavati računala. Ako se to ipak ne dogodi, barem ćemo na njih gledati kao na suradnike, a ne kao na problem.

Komentar

Tomislav Radoš

Kada se zateknete u situaciji da komentirate tekst kao što je "Škole kao živući sustavi" te svoja razmišljanja trebate sažeti u nekoliko rečenica, ubrzo shvatite da se nalazite pred izazovnim zadatkom. Zašto? Za početak bih ukazao na nekoliko logičnih polaznih činjenica kao što su: 1. svaka organizacija se sastoji od živih bića koji radeći zajedno poku&

pročitaj...