Srećom, tijekom posljednjih desetak godina razvijene su mnoge pionirske metode uz pomoć kojih se cijeli sustav uključuje u stvaranje promjena. Danas postoje mnogi dokazi o njihovoj uspješnosti. No, čini se da još uvijek nedostaje čvrsta odluka da se svi sudionici zaista uključe. Još se uvijek nadamo da takvo uključivanje baš nije nužno - da je dovoljno osmisliti kvalitetan plan kojeg će zatim ljudi prihvati zbog njegovih pozitivnih strana. Još uvijek nismo shvatili jednostavnu činjenicu da svako živo biće, svaki suradnik, ima pravo i moć samostalno odlučiti hoće li se promijeniti ili neće. Nitko ne može biti prisiljen na promjenu. Sve što možemo učiniti je uključiti osobu u proces stvaranja promjene od samih početaka. Ako promjena toj osobi postane važna, tada će se ona sama promijeniti. Želimo li priskrbiti podršku suradnika, moramo ih smatrati partnerima. Ljudi podržavaju samo ono što sami stvaraju.
Rad sa živućim sustavima
Korištenje dinamike životnih promjena za provođenje organizacijskih promjena postupan je proces koji zahtijeva visoki stupanj opreza, strpljenja i velikodušnosti. U tom procesu uvijek moramo imati na umu da je promjena ponašanja složen proces i da nitko ne može promijeniti svoje ponašanje samo zato što to želi uraditi. Često se vraćamo starim obrascima ponašanja i obavljanja posla, osobito u situacijama napetosti ili zbunjenosti. Myron i ja smo tijekom vremena shvatili da u radu s grupom ljudi prvo moramo utvrditi načela strukturiranja grupe. Obično nailazimo na varijacije četiri osnovna načela opisana u ovom tekstu. Tijekom vremena smo također naučili da pozornost grupe moramo usmjeravati na njihove aktivnosti, učenje i proces promjene, odnosno na način na koji promjena nastaje i razvija se. Za to su nam potrebna pitanja na koja svi uključeni moraju redovito i disciplinirano odgovarati. U daljnjem tekstu navodim neka od tih pitanja, no istovremeno upozoravam da je mnogo kvalitetnije rješenje razviti vlastita pitanja te onda, kao grupa, preuzeti zajedničku odgovornost da se ona redovito i postavljaju. Pitanja su veoma važna jer vam omogućavaju da uočite "polugu" od presudne važnosti za konačni uspjeh.
1. Da li nam još netko treba da obavimo posao?
2. Zašto radimo ovo što radimo? Jesu li svrha i smisao još uvijek jasni?
3. Na koji način se smisao mijenja?
4. Postajemo li kroz suradnju iskreniji jedni prema drugima?
5. Postaju li informacije otvorenije i dostupnije za korištenje?
6. Pokušavamo li nešto nametnuti?
7. Postajemo li svjesniji događanja sada i ovdje?
8. Učimo li prihvaćati pomutnju i kaos kao mogućnosti za istinsku promjenu?
© M. Wheatley, 2003. For Croatia © Novem d.o.o.
Materijal drawn from web site www.margaretwheatley.com
Republished by permission.
Prijevod: Cleo - jezici i informatika, Zagreb
Lektura: Sanjin Lukarić
Uredio: Marko Lučić
Kada se zateknete u situaciji da komentirate tekst kao što je "Škole kao živući sustavi" te svoja razmišljanja trebate sažeti u nekoliko rečenica, ubrzo shvatite da se nalazite pred izazovnim zadatkom. Zašto? Za početak bih ukazao na nekoliko logičnih polaznih činjenica kao što su: 1. svaka organizacija se sastoji od živih bića koji radeći zajedno poku&