Naučimo vjerovati procesu samoorganizacije života
Moram priznati da se moji suradnici i ja slažemo da najveći izazov ne leži u razvijanju nekih novih metoda, već u učenju o tome kako živjeti u ovom svijetu procesa. Ovdje govorim o jednom potpuno drugačijem načinu postojanja, drugačijem od svega što sam do sada naučila. Govorim o usklađivanju s "procesom nastajanja", privikavanjem na iznenađenja, uživanjem u misteriji i pomirbi s činjenicom da mnogo toga ne znam i da još više toga nikada neću znati. Tu je lekciju teško prihvatiti, pogotovo kada vas godinama uče da baš vi morate poticati stvaranje - planova, rezultata, mjera i programa. Cijeli život sam pokušavala natjerati prirodu da se prilagodi mojim "sjajnim" zamislima. Vrlo je teško odbaciti ulogu vrhovnog stvoritelja i uključiti se u ples života.
No, postepeno sam otkrila da alternativa ne postoji. Život, naš partner u plesu, tjera nas da se pokrenemo i naučimo surađivati s kaosom, promjenom, iznenađenjima i nestabilnošću. Odluka je na nama. Možemo se početi kretati ili i dalje nepomično stajati na obali u pokušaju da se zaštitimo od stalnih životnih oluja. Možemo stalno otkrivati novo ili gledati kako nam planovi neprestano nestaju u dubinama.
Morihei Ueshiba je poznati utemeljitelj borilačke vještine Aikido. Ueshiba je bio omalen čovjek koji je neprimjetnim pokretima odbijao napade mnogo većih i snažnijih protivnika. Izvana se činio savršeno fokusiran, "čvrsto na zemlji" na neki poseban način. No, to je bio samo privid jer je njegova posebna vještina proizlazila iz natprosječne samosvijesti, a ne iz superiorne ravnoteže. Prema njegovim riječima, mogao je brže od drugih zamijetiti da se nalazi izvan stanja ravnoteže te se je zbog toga mogao brže od ostalih vratiti u središte.
Ueshiba je savršeno opisao harmoničnu suradnju sa životom, potpuno drugačiju od opiranja kojemu svakodnevno svjedočimo u svojim životima. Uspješno ostvarivanje opisane suradnje zahtijeva da pojedinci i organizacije prije svega znaju što to znači "biti u središtu"; da znaju tko su, koji su njihovi obrasci ponašanja, vrijednosti i namjere. Moraju znati temelje svog identiteta i iskustva, moraju ih "osjećati". No, postojano bivanje u središtu ravnoteže ne može se očekivati kroz čitavo vrijeme. Moramo znati da će kaotičnost prirode uzrokovati pogrešne izbore koji nas odvode iz te savršene pozicije. Tada je bitno znati da smo se previše udaljili od središta i da se moramo hitro vratiti onome što želimo biti.
© M. Wheatley, 2003. For Croatia © Novem d.o.o.
Materijal drawn from web site www.margaretwheatley.com
Republished by permission.
Prijevod: Cleo - jezici i informatika, Zagreb
Lektura: Sanjin Lukarić
Uredio: Marko Lučić
Kada se zateknete u situaciji da komentirate tekst kao što je "Škole kao živući sustavi" te svoja razmišljanja trebate sažeti u nekoliko rečenica, ubrzo shvatite da se nalazite pred izazovnim zadatkom. Zašto? Za početak bih ukazao na nekoliko logičnih polaznih činjenica kao što su: 1. svaka organizacija se sastoji od živih bića koji radeći zajedno poku&