Nadalje, razvoj sposobnosti učenja iznimno je važna komponenta kod ovog pristupa organizacijskim promjenama. Sposobnost učenja obuhvaća:
1. Aspiracije - sposobnost da se otkrije što se zaista želi ostvariti te da se tada zajednički usmjere napori kako bi se to zaista i ostvarilo,
2. Reflektivnu konverzaciju - individualnu i grupnu sposobnost promišljanja i propitivanja dubokih uvjerenja,
3. Konceptualizaciju - sposobnost razumijevanja širih sustava i sila koje u njima djeluju.

Navedene sposobnosti s jedne strane potiču osnažujuće sile, a s druge strane omogućuju pravovremeno prepoznavanje i djelovanje u odnosu prema ograničavajućim silama.

U svjetskoj praksi, pa tako i u hrvatskim poduzećima, promjene na razini pojedine tvrtke najčešće obuhvaćaju ove sadržaje: restrukturiranje, reinženjering poslovnih procesa, uvođenje upravljanja kvalitetom i sl. Pojam "restrukturiranje poduzeća" obuhvaća financijske, tehnološke, organizacijske, vlasničke i operativne promjene. Taj pristup u sebi sadrži inherentnu konstrukcijsku pogrešku radi korištenja mehanicističkog pristupa gdje programe restrukturiranja kreira uprava, a srednji i niži menadžeri te zaposlenici ih zatim provode. Takav pristup izaziva brojne probleme. Neki od njih su:

1. Nesporazumi između kreatora i izvođača programa. Uzroci nesporazuma mogu biti komunikacijske prirode (kreatori programa ne znaju drugima prenijeti svoje namjere) ili političke (jer programi restrukturiranja obično mijenjaju postojeću distribuciju moći u organizaciji),

2. Nedostatak privrženosti. Kada se programi promjena oktroiraju odozgo, oni se od podređenih obično doživljavaju nametnutima. Posljedično tome, oni im nisu privrženi. Osim toga, na nedostatak privrženosti značajno utječe kredibilitet lidera koji pak ovisi o njihovoj "usklađenosti riječi i djela",

3. Doseg intervencija. Programi restrukturiranja organizacije obuhvaćaju samo vidljive aspekte njene realnosti (struktura, procesi, proizvodni asortiman i sl.) No, pored vidljivih postoje i nevidljivi aspekti organizacijske realnosti: vrednote, mentalni modeli članova organizacije, svrha, zajednička vizija i zajednička volja. Promjene elemenata vidljive realnosti (npr. organizacijske strukture) bez promjene elemenata nevidljive realnosti (npr. mentalnih modela) ostavljaju ljude "slijepima kao i ranije". Danas je već potpuno jasno da je za ostvarivanje dubokih i trajnih promjena nužno promijeniti način razmišljanja ljudi.