Slonovi i buhe - da li je vaša organizacija spremna na promjene?

Charles Handy Profesor Charles Handy pionir je edukacije menadžera na prostoru Velike Britanija. Nakon karijere u Shell-u, dugi je niz godina predavao na London Business School. Njegov doprinos znanosti menadžmenta lijepo opisuju riječi Worrena Bennisa, vjerojatno najutjecajnijeg autora za vođenje: "...ako je Drucker zaslužan za stvaranje znanosti menadžmenta, a Tom Peters za njezinu popularizaciju... tada je Handy zaslužan za pridodavanje filozofske profinjenosti i rječitosti koja je nedostajala na tom području..." Autor je brojnih knjiga : Understanding Organizations, The Age of Unreason, Gods of Management, Waiting for the Mountain to Move, The Empty Raincoat, Beyond Certainty, The Hungry Spirit.

Sasvim je razumljivo da izvršni direktori u Predsjedniku Maou (Mao Zedong ili Mao Tse Tung, osnivač Narodne Republike Kine 1949. godine - op. ur.) ne traže nadahnuće. No, o njegovoj ustrajnosti i težnji za neprestanom inovacijom zasigurno bi trebali razmišljati, ukoliko žele da njihove organizacije opstanu u ovom nemirnom i promjenjivom svijetu. Međutim, inoviranje je lakše zahtijevati, nego uistinu i ostvariti. Može se sagledati u okvirima dileme S- krivulje, odnosno logističke krivulje koja je prikazana u nastavku (1).

Prva krivulja prikazana na slici 1. opisuje životni ciklus bilo koje pojave, osobe ili organizma. Ona prikazuje razdoblje učenja ili ulaganja, gdje ono što ulazi nadilazi ono što izlazi, nakon čega slijedi umjereni rast, koji nakon dostizanja vrhunca, prelazi u pad. Jedina je varijabla duljina krivulje, odnosno vrijeme potrebno da se dostignu različite točke krivulje.

Slika 1: pogledati u PDF-u


Da bi uspješno produžili život subjekta u razmatranju, neke organizacije ili osobne karijere, moramo započeti drugu krivulju. Obzirom da nam je za inicijalni period učenja i investiranja potrebno vrijeme i resursi, osobito je važno da druga krivulja započne prije negoli je prva dosegla vrhunac. Ovdje se susrećemo sa samim paradoksom uspjeha. Naime, ljudi su skloni smatrati da nema razloga za promjenu kada se stvari dobro odvijaju. Osjećaju da znaju što treba raditi pa nema ni razloga za "promjenom formule", što na kraju dovodi do neuspjeha. "Zašto status quo ne bi mogao biti način napredovanja? " bilo je pitanje jednog lidera. Nažalost, nakon nekoliko godina propala je tvrtka pod njegovim vodstvom te je na teži način došao do odgovora na vlastito pitanje.