Već sam napomenuo da pravi problem promjena ne leži u zaposlenicima već u nedostatku kvalitetnog vodstva. Ono što želim ovdje reći nadilazi puku semantiku. Kad lideri krenu u promjene pod pretpostavkom da problem leži "tamo vani", tada sigurno ignoriraju pravi problem - svoje vlastito ponašanje! Suočavanje s pitanjem "u kojoj sam mjeri ja dio samog problema?" može ponekad poljuljati njihovo samopouzdanje, ali i povećati mogućnost sretnog završetka trećeg čina.

U stvarnosti se događa da većina značajnih inicijativa za promjene ne ostvaruje željene rezultate. Mentalni modeli ljudi na vrhu organizacijske piramide glavni su uzrok uništenja nove vrijednosti. Zaposlenici u prvim redovima, u izravnom doticaju s potrošačima koji kroz svoje napore uistinu stvaraju vrijednosti, prikladno su žrtveno janje. Optužiti njih za probleme jednostavno nije ispravno. Lideri se moraju pomiriti s činjenicom da su oni razlog zašto poziv na drugačiji način rada ne nailazi na odaziv.

Nažalost, mogu reći da postoji velika vjerojatnost da će tema "Kako se nositi s otporom na promjene" i dalje biti poželjni dio konferencijskih programa. No, da bi za kraj stvari sagledali u pozitivnom ozračju, želim čestitati onim organizacijama koje su standardne naputke uspješno zamijenile novom temom: "Lideri - kako i na koji način sprečavaju promjene?".