Zamislimo sada da je promjena poput kola za vuču. Konje koji vuku kola možemo usporediti s predanošću i učenjem, a putovanje postaje moguće isključivo onda ako oba konja koriste svu energiju koju imaju. Predanost omogućuje kretanje kada postane teško. No, volja za pobjedom sama po sebi nije dovoljna. Trajni je uspjeh moguć jedino u situaciji kada proces učenja učvršćuju smisao i prirodu putovanja o kojemu se stalno kontemplira. Učenje mora biti više od samog informiranja. Ono mora biti izazov te obogaćivati osobu koja uči, gurati je do samih granica mogućeg. To znači da oni koji pospješuju učenje istovremeno moraju biti spremni ići do samoga ruba. Konvencionalno je podučavanje uspješno samo onda kada, na kraju svega, ljudi na temelju njega mogu nešto uraditi. Učenje je uspješno kada utječe na način na koji ljudi razmišljaju. Podučavanje opisuje "kako?", dok učenje otvara prostor za istraživanje tog "kako?", istovremeno postavljajući pitanja "zašto?" i "tko je na dobitku?".

Podučavanje također pretpostavlja da podučavatelj ima odgovore na sva pitanja. Učenje se temelji na otkrivanju novih pitanja i novih načina propitivanja statusa quo. Poduka najbolje funkcionira kada se bavi specifičnim nedostacima vještine. Učenje se događa jedino u slučaju suočavanja učenika sa stvarnim problemima. Smisleno učenje propitkuje tradiciju, istražuje nove načine postojanja i učenika dovodi na nepoznat teren. U stalno promjenjivoj okolini učenje treba oblikovati tako da sam proces dopušta učeniku da bude drugačiji. Treba napomenuti da, po samoj definiciji, učenje ne predstavlja ugodno iskustvo. Naime, učenje i rizik predstavljaju dvije strane istog novčića. Nadalje, mnoge se kompetencije podukom uopće ne mogu prenijeti. Na primjer, timski se rad jedino može iskusiti. Bez obzira na trenutni zanos organiziranja susreta u prirodi, osmišljanje iskustvenih aktivnosti ipak je umjetnost koju nije jednostavno savladati. Organizacije ne uočavaju razliku između onoga što bi mogli nazvati "igra kao učenje" i "učenje kao igra". Prvo pretpostavlja da neki iskustveni doživljaj, poput ropes programa, jedrenja ili aktivnosti u prirodi, može poslužiti kao vrijedan pothvat za učenje bez obzira na željeni rezultat. "Igra kao učenje" vidi iskustvene doživljaje kao živuće metafore, smislene samo ako su posebno osmišljene s ciljem učvršćivanja novog ritma rada, novih obrazaca ponašanja, više razine svjesnosti te jezika, uvida, emocija i značenja sukladnih planiranoj promjeni. Kriteriji uspješnog učenja su: