1. Dokaz da osobe uključene u učenje pokazuju željeno ponašanje,
2. Utvrđivanje načina na koji novi način postojanja utječe na radni učinak unutar organizacije,
3. Prepoznavanje trajnosti promjene.

Ljudi se ne odupiru promjeni, već su dovoljno pametni da razumiju da je u postupku prijelaza organizacije na novi teritorij mnogo bitnije kako ljudi uče, od onoga što uče.

Dok proučavamo naše karijere, postaje nam jasno da je uspjeh uvijek dolazio kao posljedica simultanog djelovanja brojnih čimbenika. Sreću i odabir pravog vremena ne možemo zanemariti, kao ni značajnu pomoć i potporu drugih ljudi. Nitko od nas ne može uspjeti sam. Mentori s nama dijele svoja iskustva i omogućuju nam uvid u ono što trebamo poboljšati, dok nas treneri usmjeravaju na samu izvedbu. Propitivanje podiže našu osviještenost na novu razinu. Pravovremena povratna informacija otvara prostor za iskreno samovrednovanje, a pozitivni rezultati grade samopouzdanje. Dobar trener zna kada treba nešto reći, a kada treba šutjeti. Uspješno treniranje i mentorstvo izgrađuju na povjerenju i vjerovanju da je pomaganje ljudima u njihovom rastu i razvoju najvažnija stvar koju lider može napraviti. Uspješne organizacije su prepoznale potrebu za treniranjem i mentorstvom, što se manifestira u osobama koje zapošljavaju i promiču. Štoviše, nagrađuju pojedince koji pomažu u razvijanju talenata, a otpuštaju pojedince kojima je mentorstvo od sporedne važnosti. Ljudi se ne odupiru promjeni, već bivaju shrvani kompleksnošću i percipiranom količinom posla. U početku istražuju nove načine djelovanja, no u nedostatku podrške, opravdano pretpostavljaju da organizacija nije ozbiljna u vezi predloženih inicijativa koje bi trebale donijeti promjenu.