U mojoj knjizi su opisani uspješni procesi promjena koji se uglavnom temelje na 70% vodstva i 30% menadžmenta. No, prosječne tvrtke obično idu drugim putem, gdje se promjene provode sa 70% menadžerskih procesa dok 30% odlazi na proces vođenja. Takva situacija ne funkcionira baš najbolje.

U knjizi John P. Kotter on What Leaders Really Do pisali ste o međuovisnosti lidera i ostalih ljudi unutar organizacije. Koliko su uistinu međuljudski odnosi važni?

JK: Smatram da su veoma važni i to u smislu što sama hijerarhija i formalni položaj jednostavno nisu dovoljni za uspješno vođenje. Formalni položaj ne povezuje dovoljno ljude, odnosno povezuje ih samo unutar određene hijerarhije, što ne možemo nazvati "međuovisnošću". Ako organizacija želi uspješno funkcionirati mora stvoriti drugačije međuljudske odnose na horizontalnoj ravnini, te odnose između ljudi različitih odjeljenja i sektora. "Osobne veze" su tipični primjeri takve vrste odnosa.

Bit će zanimljivo promatrati učinke Interneta i intraneta na međuljudske odnose, obzirom da oni povezuju grupe ljudi na način koji nije osoban u tradicionalnom smislu riječi. Pomoću njih stvaramo odnose, iako se ne vidimo niti osobno poznajemo. Takve virtualne zajednice pomažu nam obaviti posao iako se ljudi nikada ne vide licem-u-lice. Činjenica je da važnost Interneta raste te će biti vrlo zanimljivo promatrati daljnji razvoj situacije.

Ukoliko se opseg promjena u poslovanju i samom životu nastavi i dalje povećavati, pretpostavka je da će lideri morati biti sve kreativniji i fleksibilniji, ne samo kako bi se prilagodili promjenjivom okruženju već kako bi istinski vodili, radije nego li slijedili. Smatrate li da Internet unosi nove izazove u navedeni proces?

JK: Već je danas tako, a sigurno je da će tako biti i u budućnosti... Internet zasigurno donosi nove izazove jer postoji određena nesigurnost u svezi njegove primjene i svrhe. Pogledajte samo na koji način ljudi pokušavaju ući u biznis e-trgovanja na Internetu. U velikom broju slučajeva putovanje je prožeto nesigurnošću. Ljudi ne znaju što rade, a kako do sada nisu radili ništa slično nemaju izgrađenu vlastitu "povijest", kao ni povijest drugih osoba na koju bi se mogli osloniti.