Navedeno je postalo središtem moga zanimanja. Veliki broj tvrtki se pokušava uključiti u internetsku trgovinu stvarajući u tom procesu novu industriju. Tvrtke i njihove strategije se stalno mijenjaju a da nitko uistinu nije upoznat s osnovnim "pravilima igre" poput stvaranja pravog proizvoda, definiranja njegove cijene i načina distribucije. Mnogo je nepoznanica, prilično neshvatljivih u usporedbi s tradicionalnim modelom poslovanja. Kreativnost i inovacije su zasigurno od velike pomoći u ovakvim okolnostima, kao i brzina, sposobnost te želja i interes da se izdrži u kaotičnoj okolini.

Imate li dojam da bi se stav zaposlenika koji se tradicionalno protive promjenama, dakle onih na hijerarhijski nižim položajima, mogao u dogledno vrijeme izmijeniti?

JK: Možda. Zaposlenici zasigurno lakše prihvaćaju promjene jer vide da je njihovo uvođenje neizbježno. No, kada se otpor pojavi, nemojte odmah zaključivati kako su "ljudi krivi". Činjenica je da se svaki čovjek, prije ili kasnije, opire promjeni. Govorimo li o promjenama u tvrtkama, mogu reći da sam se susreo s mnogim slučajevima u kojima su izvršni direktori i njihovi zamjenici najteže od svih zaposlenika prihvaćali promjene. Ponekad je problem u srednjem menadžmentu, dakle dno hijerarhije nije isključivi izvor otpora. Dno hijerarhije najčešće razumije potrebu za promjenom i priželjkuje je obzirom da su pod pritiskom kupaca i informatičke tehnologije gurnuti u "crnu rupu" iz koje traže izlaz. Problem nije u njima, nego u ovoj "izbočini" u sredini.

Dakako, svatko može predstavljati problem i u nekim ćete situacijama problem pronaći u svim ljudima. Razlog za naše usmjeravanje pozornosti na sredinu leži u činjenici da organizacije 21. stoljeća upravo u tom segmentu generiraju višak što kod ljudi stvara legitimni osjećaj ugroženosti. Oni tada koče, umjesto da predvode promjene.