Sedam problema održivosti

Bob Doppelt Bob Doppelt, stručnjak na području uvođenja održivih promjena. Izvršni direktor organizacije Resource Innovations koja se bavi istraživanjima na području održivosti. Partner je u Factor 10 Inc., savjetničkoj tvrtki za upravljanje promjenama. Autor je knjige Leading Change Toward Sustainability: A Change-Management Guide for Business, Government and Civil Society koja je samo šest mjeseci po izdavanju uvrštena na popis 10 najznačajnih knjiga o održivom razvoju.

Od sredine 80-ih godina dvadesetog stoljeća, kao pokušaj odgovora na rastuće probleme zagađenja okoliša i društvene nejednakosti, u svijetu je pokrenuto na tisuće privatnih i javnih inicijativa s ciljem dostizanja "održivog razvoja". Unatoč tome, stručnjaci se uglavnom slažu kako su postignuti rezultati u najmanju ruku vrlo skromni. Stoga se pitanje: "Zašto je tako teško učinkovito implementirati mjere za dostizanje održivosti?" samo po sebi nameće. Također se možemo zapitati zašto je tako teško prijeći s priče na djela, te zašto, čak i kada se organizacije odluče na uvođenje takvih mjera, one vrlo brzo postaju "mrtvo slovo na papiru"? Kako bih saznao odgovore na ova pitanja tri godine sam istraživao na koji je način 25 javnih i privatnih organizacija pristupilo problemu održivosti. (Rezultati istraživanja su objavljeni u autorovoj knjizi Leading Change Toward Sustainability: A Change Management Guide for Business, Government and Civil Society, Greenleaf Publications, UK - op.ur.)


Definiranje termina "održivost"

Dozvolite mi da na početku ovog teksta pojasnim i definiram termin "održivost". Postojeći ekonomski sustav na našoj planeti po svojoj je prirodi linearan. Usmjeren je na proizvodnju proizvoda te na dostavu istih klijentima, i to na najbrži i najjeftiniji mogući način. Resursi se crpe s površine i unutrašnjosti Zemlje kako bi se transformirali u potrošačka dobra, a nusprodukti tog procesa, ogromne količine često vrlo otrovnog, molekularnog otpada (koji uzrokuje zagađenje zraka, vode i tla) ili krutog, industrijskog i opasnog otpada (kojeg "zbrinjavamo" na odlagalištima ili u spalionicama) vraćaju se u prirodu. Nakon 200 godina postojanja, taj tzv. "cradle to grave" sustav proizvodnje čvrsto se usadio u našoj psihi kao dominantna paradigma.

No, čovjek je nedavno spoznao jedan važan problem povezan s ovim modelom: pokazalo se kako zrak, šume, oceani, tlo, biljke i životinje nisu "neiscrpni resursi", te kako priroda više ne može apsorbirati cjelokupno zagađenje i otpad ljudskog društva. Koncepcija održivog razvoja nastala je kao odgovor na sve veće ekološke i društvene izazove koji potječu iz tradicionalne paradigme ekonomskog razvoja. Začetnici ovog novog pristupa, koji linearni model pretvara u kružni, jesu Bill McDonough i Michael Braungart, stručnjaci koji su novom proizvodnom sustavu nadjenuli naziv "cradle to cradle".