Problem br. 3: Nepostojanje jasne vizije održivosti

Često se događa da organizacijama koje streme prema održivom razvoju nedostaje jasnoća krajnjeg cilja. U nedostatku jasne vizije one često pretpostavljaju kako su njihova nastojanja usmjerena isključivo na usklađivanje sa zakonom. No, takvo je promišljanje nazadno i predstavlja negativnu viziju onoga što bi trebalo učiniti te shodno tome, negativno utječe na motivaciju članova. S druge strane, održivost je vizija usmjerena prema budućnosti, vizija koja uzbuđuje ljude te na taj način u njima oslobađa puni potencijal i energiju.


Problem br. 4: Nejasnoće vezane za uzroke i posljedice

Prevladavajući mentalni modeli lidera usmjeravaju njihovu pozornost na simptome, a ne na uzroke problema održivosti. Organizacije troše ogromna sredstva kako bi smanjile emisiju toksičnog materijala u okoliš te pri tome ne razumiju da je emisija rezultat, a ne i uzrok njihovih problema. Kontrolom zagađenja problemi se privremeno zamaskiraju, a organizacija se ne usredotočuje na upravljanje uzrocima već posljedicama problema.


Problem br. 5: Nedostatnost informacija

Kako bi ispravno razumjeli negativne strane linearne proizvodne paradigme i koristi kružnog "cradle to cradle" pristupa, ljudima je potrebno osigurati veliku količinu jasnih i lako razumljivih informacija. Nažalost, organizacije uglavnom ne uspijevaju učinkovito komunicirati svrhu, strategije i očekivani ishod dostizanja održivog razvoja. Interni treninzi, obavijesti i nekoliko sporadičnih događanja nedostatni su da bi se ljudima na kvalitetan način pojasnila koncepcija održivog razvoja i razlozi zbog kojih bi oni trebali u svemu tome sudjelovati.