COHEN: Pretpostavljam kako to onda znači da su sposobne, kada bi za to bile predisponirane, pokrenuti ogroman broj ljudi prema rješavanju sadašnje krize.

SENGE: Dobro si to primijetio. No, mislim kako će biti vrlo teško tako nešto postići. Institucije su obično snažno povezane sa svojom poviješću. Tradicije na koje pomišljamo kada kažemo "globalne vjerske institucije koje podižu granice", osim do određene mjere budizam, povijesno gledano nikada nisu imale globalni svjetonazor.

Njihovi su korijeni, u velikoj mjeri, plemenski. Islam je možda najbolji primjer navedenog. Tako je npr. Muhamed mnogo činio za obrazovanje žena te mu je stvaranje učiteljica bio jedan od primarnih zadataka. No, samo stotinu godina nakon njegove smrti plemenski lideri koji su naslijedili njegovo učenje eliminirali su ovu praksu iz tradicije. To je pravi problem suvremenih religija: snažni plemenski i etnički identitet.

Stoga smatram ključnim pitanje deinstitucionalizacije religija. U raznim konstelacijama ljudi danas proživljavaju tzv. "vjerska iskustva" - povezanost, duboku povezanost među ljudima, duboku povezanost sa životom samim, duboku povezanost s transcendentnim - ali ne u religijskom kontekstu! Mislim kako je ova činjenica iznimno važna. Smatram da će se u svijetu razviti nova vrsta religijske senzibilnosti – jednako kao što smatram da će se razviti nova znanost – koja će prevladati ograničenja religijskih institucija.

COHEN: Upravo se na novi religijski senzibilitet odnosi moje posljednje pitanje: Prema vašem mišljenju, koji bi nam to novi moralni, etički i duhovni okvir pomogao u suočavanju s izmijenjenim životnim uvjetima?

SENGE: Zaista ne znam imam li uopće takav koncept. Smatram kako mnogo toga znamo o duhovnosti, moralu i etici. No, ono što se je u potpunosti promijenilo je sam kontekst koji je postao globalan, te stoga ono što nam treba ne može biti ništa manje od globalne duhovnosti. Smatram kako u ljudima postoji prirodno, urođeno znanje koje možemo poistovjetiti s duhovnim znanjem. Problem se sastoji u tome što ne znamo na koji način pristupiti tom znanju i na koji način ga njegovati u današnjem globalnom kontekstu. Duhovno "zlatno doba" čovječanstva, u drevnoj Kini i Grčkoj, odavno je prošlo. Nije se uspjelo održati u posljednjim tisućljećima. Nažalost, čovječanstvo nije uspjelo razviti duhovnost u modernom kontekstu. Jedino što možemo tvrditi s određenom sigurnošću je da moderna duhovnost treba biti drugačija od duhovne prakse i institucija iz nekih drugih vremena.