Uvodnik: Etika u poslovanju

Marko Lučić Marko Lučić, urednik i član uprave stručnog časopisa qLife i portala Quantum21.net.

Poštovani čitatelji,

u mjesecu kolovozu na portalu Quantum21.net bavit ćemo se "Etikom u poslovanju". U današnje vrijeme često se susrećemo s pojmovima "etika" i "etičnost", kao i s drugim, njima usko povezanim terminima. Kao uvod u tekstove "Poslovna etika" autora Larry J. Colera i "Dva pristupa etici u korporaciji" Daniela D. Singera i Raymonda D. Smitha koji su objavljeni u prestižnoj publikaciji Perspectives (izdavača World Business Academy) odlučio sam navesti njihove kratke definicije kako bi svi zajedno osvježili njihovo razumijevanje. A kako "teorija" funkcionira u "praksi" piše Vam Saša Petar u tekstu "Što domaći menadžeri mogu naučiti od Slavena Bilića?"

Dakle, etika je nauka o moralu (filozofija morala), koja istražuje smisao i ciljeve moralnih normi, osnovne kriterije za moralno vrednovanje, kao i uopće zasnovanost i izvor morala. Etika prije svega pripada filozofiji koja proučava ljudsko ponašanje koje je prihvaćeno pod određenim moralnim aspektom. Ona je normativna znanost, a norme odlučuju o specifičnom karakteru etike i tako ju razlikuju od drugih znanosti.

Moral (ćudoređe, ćudorednost) u najširem je smislu oblik društvene svijesti, skup nepisanih pravila, običaja, navika i normi koji su prihvaćeni u životu neke zajednice. Moral određuje kakvo ljudsko djelovanje treba biti, a pripadnici zajednice prihvaćaju te principe kao dolične i podvrgavaju im se, na taj način regulirajući međuljudske odnose. Moralna pravila nisu apsolutno važeća, već se razlikuju i vremenski i prostorno. Utoliko je pojam morala blizak pojmu etosa. Za razliku od pozitivnih zakona, moralna pravila - kada su prekršena - ne donose političke ili ekonomske sankcije. Kao sankcije nemoralnog ponašanja javljaju se grižnja savjesti, prijekor ili bojkot okoline.

Dobro je najveća moralna vrijednost. To je ljudska osobina koja odgovara bîti čovjeka. Čovječnost je dužnost svakog pojedinca, uvjet dobrog života. To podrazumijeva suradnju s drugim ljudima, dijalog, ljubav i dostojanstvo osobe. Razlikujemo dobro u sebi i korisno dobro. Dobro u sebi ne zavisi od drugog bića, nema vanjsku svrhu, nema za cilj neku korist ili interes. To je čisto dobro. Kada govorimo o dobru u sebi, mislimo na vrijednost, vrlinu, ono čemu se teži, ideal dobra. Korisno dobro ima za svrhu neku korist, neki interes. Sva pojedinačna dobra teže da se približe najvišem dobru, i zbog toga je moguće stupnjevito mjerenje dobra, hijerarhija dobra (dobar-bolji-najbolji).