Zašto hrvatski menadžeri trebaju Slavena Bilića?

Saša Petar Saša Petar, doktor znanosti, aktivni je menadžer, predavač i pisac, jedan od najplodnijih hrvatskih autora. Pored brojnih stručnih članaka objavljenih u časopisima Poslovni savjetnik, Banka, Hrvatsko gospodarstvo, RRIF i dr., napisao je i 21 poslovnu knjigu od kojih su neke prevedene na slovenski i srpski jezik.

S(p)retan udarac turskog igrača Semiha u posljednjim djelićima posljednjih sekundi nogometne utakmice Hrvatska – Turska u četvrtfinalu Europskog prvenstva 2008. godine mnogim će Hrvatima i navijačima hrvatske reprezentacije (sudeći prema komentarima mojih prijatelja i poslovnih partnera iz Engleske, Kazahstana, Mađarske, Makedonije, Srbije, Slovenije i još nekih zemalja, nogometne majstorije igrača u dresu s crveno - bijelim kockicama visoko se vrednuju) ostati noćna mora još tjednima i mjesecima. Negdje je čak napisano da je gol turske ekipe u zadnjim trenucima utakmice u Beču najveći peh hrvatskog sporta ikada.

Svatko tko se ikada bavio sportom (u što se bela ne ubraja) zna da je najveći čar svakog sportskog susreta neizvjesnost koja traje do kraja susreta. Čak i kada je razlika između suparnika velika, pa ishod utakmice nije upitan, još uvijek nas neki potez igrača može iznenaditi i obogatiti ljepotom dosega ljudskog tijela. Naravno, ako smo u sportu da bismo uživali u nadmetanju sa svojim mogućnostima, a ne zato da bismo potrebu za osjećajem moći i važnosti ispunjavali pobjeđivanjem (i ponižavanjem) protivnika.

Za promatrače, koji sa strane promatraju i ne sudjeluju u direktnom srazu suparnika, odabir strana je prvi korak. Odabirom sportaša ili kluba za koji navijate određujete se i prema mogućem (ne)uspjehu. Ljudski je očekivati uspjeh u nečemu čime se bavite (osobito ako ste u to uložili puno truda), također je ljudski radovati se uspjesima strane koju ste odabrali, ali što kada se dogodi neuspjeh? Poraz, ispadanje iz nastavka takmičenja ili neko drugo neispunjenje očekivanja? Na žalost, u slučaju poraza odabrane strane, za većinu navijača svrha navijanja prestaje. Izostala je pobjeda, izostao je osjećaj moći koji je namijenjen pobjedniku i to je kraj. Nitko ne želi osjećati gorčinu poraza i biti gubitnik. Zar zaista ništa ne postoji u porazu? Zar ne postoji sljedeća utakmica? Zar istog časa nastaje smak svijeta?