Nenamjerno nanošenje štete na površini izgleda kao nezainteresiranost - obzirom da se o važnim etičkim pitanjima nikada ne raspravlja te na taj način etika postaje kolektivna slijepa točka. Umjesto da se savjesti pojedinaca sjedine, one se u potpunosti gube u okvirima organizacijskog grupnog razmišljanja što dovodi do toga da se pojedinci nesvjesno odriču osobne odgovornosti prilikom donošenja teških etičkih odluka. Nenamjerno nanošenje štete može nastati uslijed nekoliko prikrivenih oblika, kao što su:
Neznanje:
- nedužno/iskreno uvjerenje da je neetički postupak ispravan odabir,
- nepoznavanje ishoda ili učinka neetičkih postupaka, primjerice, zbog udaljenosti,
- nepoznavanje raspoloživih mogućnosti (nerazmatranje etičkih alternativa);

Pritisak:
- ekonomski opstanak, primjerice, potreba da osoba ostane zaposlena ili osigura život organizaciji,
- nesposobnost da se učini ispravna stvar u danim okolnostima;

Poricanje:
- kognitivna disonancija kada su posljedice postupaka previše neugodne za razmišljanje,
- nespremnost razmatranja mogućnosti koje zahtijevaju popriličan napor ili promjenu smjera,
- slijepe točke nametnute pritiskom kolega ili prožimajućim organizacijskim
normama.

Dobar primjer nenamjernog nanošenja štete jest tragedija svemirske letjelice Challenger. Hotimična namjera da se ubiju astronauti naravno da nije postojala, no NASA je u svojoj organizacijskoj kulturi snažno promicala poruku "uspjeh pod svaku cijenu". Prema izvješćima, dobavljačima je bilo jasno da NASA ne želi otkazati niti odgoditi projekt ni na koji način. Takva kultura je učinkovito negirala neslaganja u procesu izgradnje, stvorivši obrazac "skrivanja negativnih informacija" koje bi mogle ugroziti ugovor ili ostvarenje postavljenog cilja.

 

Svjesno kršenje etičkih načela posljedica je disfunkcionalne osobne savjesti pojedinca. Grubo profiterstvo unutar poslovne zajednice nije rijetkost pa je tako iskorištavanje dječjeg rada široko rasprostranjena pojava u nekim dijelovima svijeta. Oni koji direktno "zapošljavaju" robove kao radnu snagu iskazuju hotimično nanošenje štete. S druge strane, svi mi koji upotrebljavamo tako proizvedenu robu u stanju smo etičkog neznanja, dakle jednog od oblika nenamjernog nanošenja štete.

Hotimično nanošenje štete ne mora biti zlonamjerno. Ono je često rezultat pohlepe ili želje za moći, kada pretpostavljena osobna dobit nadjača brigu za druge. Kao poslovni lideri možda nismo u izravnoj poziciji da hotimično nanosimo štetu. Ono što je značajno je da moramo temeljito ispitati motive i način rada naših dobavljača, partnera, pa čak i klijenata. Doprinosimo li neokolonijalizmu, ropstvu ili nekom drugom obliku eksploatacije prirodnih i ljudskih resursa? Navedeno je u velikoj mjeri moguće u zemljama u kojima se ne poštuju osnovna ljudska prava te upravo u njima standardi Ujedinjenih naroda imaju veliku važnost.

Iako opći etički principi poput npr. "savjesti" i "brige za dobrobit drugih" uvijek ostaju nepromjenjivi, različiti stupnjevi etičkog/neetičkog ponašanja zahtijevaju različite vrste odgovora. Poslovne odluke mogu se promotriti u kontekstu klizne skale kako bi se definirale potrebne kategorije:
1. vizija i ovlaštenja da se dopusti Obzirnost,
2. informacije i analize za Etički kompromis,
3. viši stupanj informiranosti i poticanja u slučajevima Nenamjernog nanošenja štete,
4. provođenje standarda (poput zakona) u situacijama koje uključuju Hotimično nanošenje štete.

Kao što to vodič za donošenje odluka opisuje, strategije bi se trebale razlikovati u
skladu s motivima koji leže u pozadini.

Jedna od tajni uspješnog donošenja odluka jest znati kada se koristiti metodom analize a kada ona nije prikladna. Racionalnu analizu najbolje je primijeniti kada složene situacije nalažu nepristrano proučavanje činjenica kako bi se formirale realne hipoteze i zaključci, primjerice u analizi rizika koja je jedan od oblika Kompromisa. To su situacije u kojima treba poduzeti određene korake, a da ne postoji neka jaka poruka kojoj se daje prednost, bilo da dolazi od javnosti ili pojedinca.

No kada srce šalje jasne signale da razum treba biti zanemaren, ili kada samo traži vrijeme za reflektiranje, tada korištenje metode analize može prouzročiti skretanje s puta i dovesti do pogrešnih odluka.

 

Kako bi mogli donositi etičke odluke, poslovni lideri trebaju Aktivnu savjest. Savjest je prijeko potreban vodič za plovidbu burnim vodama suvremenih poslovnih interakcija. Da bi bila učinkovita, savjest ne traži formalno poznavanje etike. No ipak, obogaćena znanjem o etici (u širem smislu pojma obrazovanja, koje uključuje životno iskustvo) Aktivna savjest osposobit će poslovnog lidera da postavlja prava pitanja, promisli o nedoumicama i poduzme odlučne korake.

Intelekt sam po sebi nije baš dobar vodič. Bez prisustva Aktivne savjesti intelekt nas prepušta na milost i nemilost našim temeljno pogrešnim tumačenjima života, poput Hitlera koji je koristio Nietzscheovu ideju o supermanu kako bi osnažio svoju teoriju o čistoj rasi. Iako bi na akademskoj razini mogli argumentirati kako je Hitler možda bio u pravu, intuitivno znamo da je bio zaveden na krivi put. Isključivim korištenjem intelekta možemo racionalizirati štogod odgovara našim potrebama, čak i ako su one nesvjesne.

Iako postoji određena dobrobit koja proizlazi iz filozofskog proučavanja etike, savjest temeljena na intuiciji mnogo je korisnija u praksi. Intelektualno razumijevanje Kanta, Lockea i Sartrea može nam pomoći prilikom postavljanja pravih pitanja ili jasnog izražavanja nedoumica, no poslovne lidere mnogo više zanima primjena negoli teorija. Vremena za proučavanje tekstova ili razmatranje svakog mogućeg pojedinačnog scenarija u poslovnom svijetu jednostavno nema. U situaciji kada se moraju donositi trenutne instinktivne odluke, savjest je najkorisnije i najpouzdanije sredstvo na raspolaganju.

Savjest se prvenstveno odnosi na nedokučivi instinkt, potencijalno prisutan u svakome čovjeku i povezan s cijelim čovječanstvom. Savjest predstavlja urođeni sustav moralnog vodstva, mogućnost da se osjeti ispravno ili neispravno postupanje. Može se jednostavno iskazati, npr. osjećajem sreće kada se dijete smije ili sažaljenjem kada netko trpi bol. Svaki čovjek ima srce, no prečesto se događa da srce toliko otupi u zabludama da se čini kako uopće ne postoji.

Pred nama se nalazi izazov da kao pojedinci u ovom složenom društvu učinimo taj osjećaj za srce značajnim. Iako je po prirodi intuitivna, Aktivnu savjest je potrebno njegovati u životnim iskustvima ili otkriti kroz iznenadne spoznaje.