Unatoč pozitivnim namjerama, u dnevnom tisku svakodnevno nailazimo na negativne primjere organizacija koje iskazuju nedostatak odgovornosti prema društvenoj zajednici, a što utječe na stalno smanjenje povjerenja javnosti u poslovni sektor. Problem nije u nedostatku želje i namjere, već u procesu transformacije namjera u željene aktivnosti. Obzirom na energiju i resurse koje poslovne organizacije ulažu u usklađivanje svojih aktivnosti s društvenim normama, nameće se pitanje zašto su postignuti rezultati tako loši.

Problem nastaje iz nehotično kreirane moralne slabosti organizacija koje se aktivno trude poboljšati svoj etički stav. Proces tijekom kojeg se među pojedinačnim donosiocima odluka javlja navedeni problem Kenneth Goodpaster naziva teleopatija (eng. teleopathy), a koja:
"...može biti shvaćena kao navika karaktera koji ograničene ciljeve drži ključnim vodičem za djelovanje, isključujući tako ne samo veće i šire ciljeve, već i moralno razmatranje sredstava, obaveza i dužnosti. Radi se zapravo o neuravnoteženoj težnji od strane pojedinca ili grupe ka ostvarenju svojih ciljeva ili svrhe."

Obzirom da teleopatija u korporativnom okruženju može postati rašireni fenomen, potrebno je pobliže promotriti proces oblikovanja vrednota i donošenja odluka u organizaciji.


Dilema kod donošenja moralnih odluka

Poslovne organizacije ulažu popriličnu količinu energije u pokušajima da izgrade imidž "uzoritih članova zajednice" te da se ponašaju u skladu s općeprihvaćenim etičkim načelima. Biti "društveno odgovoran" zasigurno nije jednostavna zadaća, obzirom na to da je cilj dvosmislen i kompleksan. Čini se kako u današnjem društvu ne postoji opći konsenzus oko toga što je dobro, a što je loše. U isto vrijeme raste neslaganje oko brojnih spornih pitanja (poput očuvanja prirode, prava homoseksualaca i prava na pobačaj). U doba masovne komunikacije i medijskog aktivizma, dramatizacija društvenih problema sve više dobiva na snazi.