Zaključak

Pokušaj vođenja i usmjeravanja pojedinačnog donošenja moralnih odluka sustavno usmjerenim načelima i postupcima, koliko god on dobronamjeran bio, pogubno utječe na odgovornost pojedinca za konačni ishod. Čak i u situaciji kada organizacija raspolaže kvalitetnim društvenim programima, oni će uvijek u nekoj mjeri biti u sukobu s jasno određenim, kratkoročnim ekonomskim ciljevima. U natjecanju dvaju programa, postizanje kratkoročnih ekonomskih ciljeva postaje prioritet, a moralna kvaliteta odlučivanja opada.

Odlučivanje u navedenom kontekstu stoga može dovesti do situacija kada su odluke logične i usklađene s ciljevima organizacije, a ipak u suprotnosti sa željama šire zajednice. Na taj način nastaju događaji poput navedenih u organizacijama Dow Corning i Reserve Mining. Posljedica svega je organizacijska zbunjenost u pokušaju ponašanja na društveno odgovoran način.

Pojedinci i organizacije mogu učiti iz kratkih priča o Sadhuu i Samaritancu: Konačnu organizacijsku mjeru koja može osigurati društvenu odgovornost treba tražiti u želji svakog pojedinca da "učini pravu stvar". Možda ima istine u aforizmu koji kaže: "Sve što je potrebno da zlo pobijedi jesu dobri ljudi koji ne čine ništa."