Kod opisivanja teških moralnih pitanja obično se ne može jednoznačno ukazati što je dobro, a što loše. Budući da društvena očekivanja prema svijetu biznisa uključuju brojna ekonomska i društvena pitanja, konačna odluka često traži "zamjenu" jedne vrste odgovornosti s drugom. Okolnosti ponekad dovode do situacija kada je izbor između dvije neugodne alternative neminovan. Primjerice, u situaciji rezanja troškova menadžment se može odlučiti za politiku otpuštanja nedavno zaposlenih djelatnika (koji "slučajno" mogu biti pripadnici manjina), te na taj način nagraditi dugogodišnje stalne zaposlenike za njihovu lojalnost, ili pak otpustiti zaposlenike s većim radnim stažem prema politici "jednake mogućnosti svima".


Dva pristupa donošenju moralnih odluka

Ključ problema razvoja učinkovitog društveno odgovornog korporativnog stava pronalazimo u odluci o tome trebamo li se prilikom rješavanja etičkih problema koristiti sustavno usmjerenim pristupom ili pristupom usmjerenim na posrednika. Ovdje predstavljena dihotomija odnosi se na duboku podijeljenost unutar filozofije etike između pristupa usmjerenog na pravila i pristupa usmjerenoga na ishod.

Formalni pristupi etičkom ponašanju koji su sustavno usmjereni (primjerice, Deset zapovijedi) po svojoj se prirodi nužno koriste pravilima. Poteškoće prilikom primjene tih pravila u kompleksnim i nejasnim situacijama navode pojedinačne donosioce odluka da razviju ad hoc teleološki pristup (cilj opravdava sredstvo). Opisana erozija ovog sustava može se ublažiti ako korporacija ipak ima neku razinu savjesti te je sposobna preuzeti moralnu odgovornost za konačni ishod.

Sustavno usmjereni pristupi koriste korporativna načela i politike (poput onih ugrađenih u kodeks poslovne etike) kako bi postigli željene rezultate. Kontrola nad postupcima pojedinca ostvaruje se uz pomoć korporativnih načela i prakse koja je pozicionirana "izvan" pojedinca. Slijedi li ovaj pristup, odgovornost za razlučivanje između dobrog i lošeg organizacija preuzima na sebe. Tada se može reći kako organizacija "posjeduje savjest" koja služi kao vodilja pojedinačnim donosiocima odluka prilikom njihovih moralnih prosudbi. Dinamika ovog procesa prikazana je u kratkoj priči Bernarda McCoya The Parable of the Sadhu.