"Koji je od ove trojice bio bližnji čovjeku koji je pao u ruke pljačkašima?" upitao je Isus učenike. "Onaj koji se smilovao", odgovori jedan od njih. Isus mu nato reče: "Idi pa i ti čini isto".


Interpretacija ovih kratkih priča

Kratka priča o Sadhuu nam govori da proces razvoja grupnog konsenzusa oko moralnih pitanja zahtijeva usporedbu između onoga što bi za pojedinca mogla biti apsolutna vrednota, poput spašavanja nemoćnog ljudskog bića iz neprijateljske okoline, i drugih vrednota koje odražavaju cilj grupe, poput savladavanja uspona. Ishod toga procesa počiva na mnoštvu čimbenika, poput osobnosti pojedinih članova grupe koji su specifični za svaku grupu. Tako će sastav grupe utjecati na donesene odluke i neće nužno biti u skladu s vrednotama bilo pojedinih članova bilo šireg društva. Ako organizacija nije dobronamjerna u odnosu na prakticiranje pojedinačnih osobnih vrijednosti, može se pojaviti stanje koje se naziva "moralna amnezija".

Ova kratka priča također ilustrira izuzetnu nadmoć grupe nad pojedincem. Da su kojim slučajem neki od članova grupe putovali sami, vjerojatno bi postupili prema vlastitoj savjesti i ne bi napustili Sadhua. Odluka grupe ih je ustvari spriječila da tako postupe.

Navedeno je posebno nevjerojatno obzirom na relativno slabu grupnu koheziju. Grupa je bila relativno mlada te je imala ograničen vijek trajanja. Prilike za socijalizaciju, koja je značajka stalnih menadžerskih grupa, bile su ograničene. Članovi grupe nisu bili podvrgnuti ispitivanju kompatibilnosti njihovih vrijednosnih sustava. Jedni s drugima su bili povezani samo putem zajedničkog cilja, osvajanja gorskog klanca. Uspon na planinski vrh nije predstavljao pitanje života ili smrti (ili karijere) za bilo kojeg od članove grupe. Dakle, moć grupe nad pojedincem prema svemu navedenom čini se relativno mala u usporedbi s mnogim situacijama unutar korporacija.