Suprotno tome, kratka priča o dobrom Samaritancu naglasak stavlja na osobnu prirodu etičkih problema. Samaritance su Židovi u doba Isusa prezirali i smatrali nečistima. Nijedan svećenik ili levit nikada ne bi pružio pomoć Samaritancu, bez obzira na okolnosti.

Kao izopćenik u vlastitoj zemlji, Samaritanac nije morao osjećati da bi trebao pomoći unesrećenom putniku. Samaritanac je slobodno mogao reći: "On ne pripada mojoj grupi. Neka se drugi pobrinu za njega." (Kao što su to rekli, a nisu trebali Novozelanđani, Šerpe ili Japanci u grupi McCoya.) Samaritanac je mogao imati svoje razloge za nastavak putovanja (jednako važne kao i razlozi McCoyeve grupe), mogao je biti umoran (kao što su to bili članovi McCoyeve grupe), te je po svoj prilici imao ograničene resurse (kao i McCoyeva grupa). No, Samaritanac je očito uvidio da ima osobnu, pojedinačnu odgovornost za ishod svoje odluke.

Druga značajna stvar u ovoj kratkoj priči jest poziv na djelovanje. Nije dovoljno prepoznati potrebu, suosjećati sa žrtvom, kontaktirati vlasti ili formirati npr. "povjerenstvo za djelovanje" koje će se baviti problemom unesrećenog putnika. Uočavamo direktnu povezanost osobne odgovornosti Samaritanca i potrebe za ispravnim djelovanjem. "Idi pa i ti čini tako."

Ključno je da Samaritanac, kao pojedinačna osoba, nije mogao izbjeći osobnu moralnu odgovornost da se pobrine za putnika. Da je kojim slučajem putovao kao član grupe te da je grupa konsenzusom odlučila ignorirati potrebe ozlijeđene osobe, moglo se dogoditi da Samaritanac popusti pred voljom grupe. U onoj mjeri u kojoj bi ta grupa imala čvršće vodstvo, bila povezanija, imala prijeko potreban cilj ili bolju priliku da nagradi ili kazni Samaritanca, mogućnost da to stvarno i učini bila bi veća.


Pouke za donošenje moralnih odluka

Usporedba dviju kratkih priča otkriva presudnu važnost relativne ravnoteže u organizaciji između oslanjanja na sustavno usmjerenu etiku ili na etiku usmjerenu na posrednika. Određena razina društvene odgovornosti može se postići kombiniranjem ta dva pristupa pri čemu posebno treba imati na umu da naglašavanje sustavno usmjerene etike može umanjiti važnost i učinkovitost pojedinačnih osobnih vrijednosti, što će u konačnici štetno djelovati na društvenu odgovornost organizacije.