U pokušaju da postignu odgovarajuću razinu društvene odgovornosti, organizacije često ulažu značajne resurse u širenje skupa sustavno usmjerenih etičkih vrednota. Postavljaju se standardi, naglašava se vodstvo i potiče povezanost grupe. Mana ovakvog pristupa je ta što oslobađa pojedinca od osobne odgovornosti za ishode donesenih odluka.

Sustavno usmjerene etičke vrijednosti nisu sposobne uspješno kontrolirati društvene stavove organizacije. Moralne dimenzije mnogobrojnih odluka koje se svakodnevno donose u svakoj organizaciji nisu prilagodljive generalizacijama sustavno usmjerenih vrednota. Moralni problemi često su previše suptilni i složeni da bi se mogli rješavati uz pomoć jednostavnih pravila.

Etički kodeks je alat kojeg organizacije najčešće koriste kad je u pitanju korporativna etičnost. Takvi kodeksi u pravilu raspoznaju prednosti i razlike između dobrog i lošeg. Nažalost, opisani pristup nije učinkovit u radu s teškim problemima jer ih svojim jednostavnim pristupom često prikriva umjesto da ih razjasni. Etički kodeks, primjerice, često poziva na "pravedan tretman svih zaposlenika" oko čega bi se svi zajedno vrlo brzo složili. No, što ta izjava zapravo znači u slučaju kada rukovoditelj mora promaknuti ili otpustiti određene pojedince, sasvim je druga stvar. Formuliranje politike koja na nekoj određenoj razini ograničava, po svoj će prilici rezultirati nepravednim odlukama. Složenost međuljudskih situacija zahtijeva prosuđivanje i rasuđivanje koje je teško unaprijed programirati.

Kako bi stvorila željenu razinu društvene odgovornosti, organizacija mora etici usmjerenoj na posrednika osigurati značajniju ulogu u organizacijskoj kulturi. Navedena potreba proizlazi iz inherentne slabosti sustavno usmjerenih etičkih vrednota te iz snage i moći pojedinca koji djeluje na temelju vlastitih uvjerenja.

Druga važna pouka iz ovih kratkih priča odnosi se na potrebu da se razlučivanje dobrog i lošeg od strane pojedinca spoji s poduzimanjem određenih koraka. Kako bi bila društveno odgovorna, organizacija mora poduzeti mjere koje su s moralnog aspekta usklađene s moralom širega društva. Nije dovoljno samo prepoznati problem, napisati dopis ili podnijeti izvještaj, već se od donosioca odluka očekuje da poduzmu ispravne mjere. Ukoliko pojedinci ne preuzmu odgovornost za posljedice svojih postupaka, tada od organizacije ne možemo očekivati da se ponaša na društveno prihvatljiv način. Postupci tvrtke nisu ništa drugo nego zbroj postupaka njezinih zaposlenika.