Neuspjelih slučaja u kojima su korporacije pokušavale postati društveno odgovorne uz pomoć pravila i sustavno usmjerene etike ima na tisuće. Dva takva slučaja opisana su u nastavku teksta.


Postrojenje tvrtke Reserve Mining u Silver Bayu

Situacija u postrojenju tvrtke Reserve Mining u Silver Bayu može se protumačiti kao primjer neuspjeha sustavno usmjerenog pristupa u postizanju društvene odgovornosti.

Tvrtka Reserve Mining osnovana je 1939. godine od strane konzorcija za proizvodnju čelika iz područja Mesabi u Minnesoti kako bi razvila tamošnja nalazišta željeza. Do 1950-ih godina tehnologija je već toliko uznapredovala da je postalo ekonomski prihvatljivo vaditi željeznu rudaču iz takonita posebnim procesom koji je zahtijevao velike količine vode. Faze drobljenja i odvajanja u ovom procesu iziskivale su pedeset tona vode kako bi se dobila samo jedna tona željezne rudače. Postrojenje u Silver Bayu podignuto je kao rezultat opsežne suradnje javnog i privatnog sektora. Uz potporu javnosti, tvrtka Reserve Mining nije namjeravala biti samo "još jedna industrija", već je htjela napraviti "dramatičnu revoluciju" koja će unaprijediti čitavu ekonomiju. Proizvodno postrojenje utjecalo je na razvoj četiri okolna grada koja su postala gotovo potpuno ovisna o uspjehu operacija u Silver Bayu.

1947. godine tvrtka Reserve Mining je počela raditi na dobivanju uporabnih dozvola za korištenje vode u postrojenjima, a te su dozvole razmatrale pitanja kvalitete života, kvalitete vode i zagađenja. U zahtjevima su bile zapisane ove rečenice: "...na ovom širokom području (Silver Bay)... smještaju se otpaci rude... sa stajališta očuvanja okoliša, uporaba jezera Superior je razumna odluka... nema otpadnih voda ni štete nanesene vodi."