Kritiďż˝na samoanaliza navela je Raya da se osjeďż˝a kao lopov – legalni lopov koji se koristi perverznim poreznim zakonima koji troškove zaštite okoliša uopďż˝e ne uzimaju u obzir dovodeďż˝i na taj naďż˝in u pitanje opstanak buduďż˝ih generacija. Nakon što se suoďż˝io s poraďż˝avajuďż˝im i uznemirujuďż˝im ďż˝injenicama, Ray je odluďż˝io provesti "korektivne mjere" kako bi kompaniju preusmjerio u drugom pravcu. Anderson je u suradnji s kolegama postavio novi cilj: "uspostavljanje odrďż˝ive proizvodnje" rezultat koje ďż˝e biti da se "u prirodu vraďż˝a više nego što je uzeto". Pored toga, ljudi u Interface Inc. su se zaloďż˝ili kako ďż˝e "i druge inspirirati da uďż˝ine isto".
 
Prema društvenim mjerilima, Ray Anderson je bio moderni heroj, "lider industrije" koji je zapošljavao 7.000 ljudi i hranio 7.000 obitelji. No, nakon što je shvatio na koji naďż˝in kompanija funkcionira, sam sebe više nije percipirao na isti naďż˝in. Toďż˝nije, vidio se kao "izrabljivaďż˝ Zemlje". Poďż˝ela su ga muďż˝iti posve nova pitanja:
1. Što ako se dio profita kompanije koristi za pokriďż˝e troškova vojske na Bliskom Istoku?
2. Što je sa štetama uzrokovanim olujama, tornadima i uraganima koji nastaju zbog globalnog zatopljenja? Da li profit pokriva te troškove?
3. Što ďż˝e biti s troškovima uzrokovanim velikim poplavama u buduďż˝nosti? Što je s bolestima koje nastaju zbog toksiďż˝nih emisija? Pokriva li trďż˝išna cijena proizvoda sve to?


Proďż˝itaj više u qLife-u...