Kritična samoanaliza navela je Raya da se osjeća kao lopov – legalni lopov koji se koristi perverznim poreznim zakonima koji troškove zaštite okoliša uopće ne uzimaju u obzir dovodeći na taj način u pitanje opstanak budućih generacija. Nakon što se suočio s poražavajućim i uznemirujućim činjenicama, Ray je odlučio provesti "korektivne mjere" kako bi kompaniju preusmjerio u drugom pravcu. Anderson je u suradnji s kolegama postavio novi cilj: "uspostavljanje održive proizvodnje" rezultat koje će biti da se "u prirodu vraća više nego što je uzeto". Pored toga, ljudi u Interface Inc. su se založili kako će "i druge inspirirati da učine isto".
 
Prema društvenim mjerilima, Ray Anderson je bio moderni heroj, "lider industrije" koji je zapošljavao 7.000 ljudi i hranio 7.000 obitelji. No, nakon što je shvatio na koji način kompanija funkcionira, sam sebe više nije percipirao na isti način. Točnije, vidio se kao "izrabljivač Zemlje". Počela su ga mučiti posve nova pitanja:
1. Što ako se dio profita kompanije koristi za pokriće troškova vojske na Bliskom Istoku?
2. Što je sa štetama uzrokovanim olujama, tornadima i uraganima koji nastaju zbog globalnog zatopljenja? Da li profit pokriva te troškove?
3. Što će biti s troškovima uzrokovanim velikim poplavama u budućnosti? Što je s bolestima koje nastaju zbog toksičnih emisija? Pokriva li tržišna cijena proizvoda sve to?


Pročitaj više u qLife-u...