U industrijskom svijetu većina pojedinaca provede svoj životni vijek unutar poslovnih organizacija. Posao je mjesto na kojem svi mi ostvarujemo većinu svojih dnevnih kontakata s drugim ljudima. Propuste obrazovnog sustava također rješava biznis - kada se dogodi da naša djeca nisu primjereno educirana za potrebe radnog mjesta, biznis se pobrine za trening. Pored toga, našu kreativnu energiju uglavnom kanaliziramo kroz posao, kroz njega i u njemu oblikujemo odnose koji u najvećoj mjeri utječu na naše svakodnevno ponašanje. Pomalo bi ludo bilo kada ne bismo uvidjeli ulogu koju biznis može i mora imati u razvoju ljudskih bića, sve do dosezanja njihovih najviših potencijala. U skladu s vizijom WBA, mnogi će lideri uskoro uvidjeti primarnu ulogu poslovnog konteksta kao inkubatora ljudskog duha, prije nego tvornice za puku proizvodnju materijalnih dobara i usluga.

No zašto bi biznis, sa svom svojom enormnom snagom i mogućnostima, preferirao razvoj humanosti nad kratkoročnim profitom? Jedan od odgovora ponudio je Edmund Burke, esejist osamnaestog stoljeća, kada je napisao: "Sve što je potrebno za trijumf zla jesu dobri ljudi koji ništa ne poduzimaju."

Drugi je odgovor u većoj mjeri povezan s fundamentima biznisa. Još od samih početaka poljoprivredne proizvodnje, kada su trgovci pružali vrijednu uslugu razmjene viškova proizvedenih poljoprivrednih dobara u nekoj regiji za druge, poljoprivredne ili obrtničke proizvode, služenje zajednici je bila ključna svrha poslovanja. Zbog toga su najviše prosperirali uvijek oni subjekti koji su se potpuno posvetili služenju društvu, budući da su se na taj način uskladili s temeljnom svrhom biznisa, a ne oni koji su tu istu zajednicu iskorištavali. U sadašnjem trenutku ljudske povijesti, poslovni svijet može kvalitetnije služiti globalnoj zajednici nego bilo koja druga institucija ljudskog društva.


Pročitaj više u qLife-u...