Što predstavlja novi svjetonazor u poslovanju?

Michael Ray Michael Ray, doktor znanosti, publicist i psiholog s velikim praktičnim iskustvom u području marketinških komunikacija i izgradnji poticajnog radnog okruženja. Prvi je profesor na kolegiju Inovacije i Kreativnost pri Stanford University's Graduate School of Business. Njegova knjiga Creativity in Business (napisana u koautorstvu s Rochelle Myers) uvrštena je na listu devet "Greatest Business Books Ever Written" časopisa Inc, dok je knjiga The Path of the Everyday Hero (napisana u koautorstvu s Lornom Catford) proglašena knjigom godine na području osobnog razvoja.

Osjećate li da se u poslovnom svijetu događa duboka promjena, a niste sasvim sigurni što se zapravo dešava; ako ste primijetili da stare vizije i strategije više ne funkcioniraju; ako duboko vjerujete da biste trebali naučiti nove načine vođenja, izražavanja i održavanja vrijednosti, kako biti kreativan i njegovati zajedništvo - tada niste jedini. Širom svijeta poslovni ljudi - pri tome mislim na vlasnike, menadžere i djelatnike - mijenjaju svoje razmišljanje i način rada. Svi oni sudjeluju u promjeni koja je, kažu neki, velika i značajna poput svih drugih "povijesnih" promjena. Jer promjena koja se upravo događa vodi do pojave novog svjetonazora (u stručnoj literaturi umjesto pojma "svjetonazor" često se koristi pojam "paradigma" - op. ured.) u poslovnom svijetu. Stoga se pitamo: što predstavlja "novi svjetonazor" i zašto on nastaje? Zašto nam se ponekad čini tako teškim uvesti ga u svakodnevni život i rad?


"Prijatelju, prihvaćaš li novi svjetonazor?"

U ovom tekstu pojam "svjetonazor" ili "paradigma" koristim na precizan način. Potražite li pojašnjenje navedenog pojma u bilo kojem rječniku, naići ćete na definiciju sličnu ovoj: "obrazac, primjer ili model". No, od objave knjige Struktura znanstvenih revolucija autora Thomasa Kuhna, riječ "paradigma" se prije svega odnosi na temeljne pretpostavke o prirodi funkcioniranja svijeta, posebice u znanosti. Preciznije rečeno, Kuhn zapravo tvrdi kako neko područje ustvari nije "znanstveno" sve dok nema vlastitu paradigmu. Nadalje, znanstvena revolucija ustvari nastaje kada se mijenja paradigma - kada stari skup pretpostavki gubi na vjerodostojnosti, dok mala skupina znanstvenika razvija novu paradigmu koja pomalo ulazi u mainstream - sve dok se ne uoči potreba za opet novom promjenom.

Posljednja značajna promjena paradigme odnosi se na kopernikansku znanstvenu revoluciju kada je Kopernik preokrenuo ptolomejsku paradigmu koja je Zemlju postavljala u središte tada poznatog svemira. Ova je promjena imala golemi utjecaj na znanost i na sve ključne institucije tadašnjeg vremena, posebice na crkvu, koja je svoju vodeću ulogu u društvu od tog trenutka prepustila znanosti. 

Naravno, bilo je potrebno više od jednog stoljeća da Kopernikove ideje zadobiju snagu i utjecaj, čak i u znanosti. Kopernik je svoja promišljanja publicirao tek 1543. godine, kada je već bio na samrti, iako ih je vjerojatno formulirao još 1530. godine. Te su ideje u konačnici dovele do nastanka Keplerovih zakona (prva dva su objavljena 1609.), Galileovih ideja o sunčevu sustavu i suđenju za herezu 1633., Newtonovih zakona (otkriće gravitacije) koje je sam Newton razvio u periodu od 1664. do 1666. godine te znanstvene revolucije koja je kreirala dominantni svjetonazor današnjice, ne samo u znanosti već u svim aspektima ljudske kulture i svakodnevnog života.