Štoviše, što više proučavamo situaciju sve više shvaćamo da se u suštini zapravo radi o različitim aspektima jedne te iste krize, krize percepcije, koja proizlazi iz činjenice da se većina nas, a pogotovo velike društvene institucije društva, "pretplatila" na koncepte zastarjelog svjetonazora i tako prihvatila percepciju stvarnosti koja je jednostavno neadekvatna za rješavanje problema našeg prenapučenog i globalno povezanog svijeta.
U isto vrijeme vodeći znanstvenici različitih područja znanosti, različiti društveni pokreti i sve brojnije alternativne mreže razvijaju novu viziju stvarnosti koja će formirati temelje za tehnologiju, gospodarski sustav i društvene institucije budućnosti.
Stoga se trenutno nalazimo na početku temeljne promjene svjetonazora u znanosti i društvu, promjene paradigme koja je jednako radikalna kao što je to bila kopernikanska revolucija. Nažalost, navedena istina još uvijek nije doprijela do umova političkih lidera. Spoznaja o tome da nam je hitno potrebna duboka promjena percepcije i razmišljanja, želimo li uopće opstati, također se nije dogodila u srcima i umovima većine korporativnih lidera i predstavnika akademske zajednice.
Tehnologije i praksa nezdravog, a ponekad i potpuno destruktivnog korporativnog "anti-zajedništva", čvrsto su podržane od strane znanstvenog establišmenta. Pa ipak, razlog za takvo bezrezervno podržavanje opasnih i štetnih aktivnosti nije neka zavjera, već činjenica da su naši korporativni, akademski i politički lideri, jednako kao i znanstveni savjetnici vlade, zaklade, afirmirane političke stranke i većina organizacijskih zajednica zatočenici iste zastarjele percepcije koja nas je i dovela do globalne krize.
Stari svjetonazor
Takva percepcija tvori tzv. "stari svjetonazor" odnosno "staru paradigmu" koja je dominirala našom kulturom posljednjih nekoliko stoljeća, tijekom kojih je oblikovala zapadnjačko društvo te znatno utjecala i na drugi dio svijeta. Ova se paradigma sastoji od brojnih ideja, među kojima je ključna ona o univerzumu kao mehaničkom sustavu sastavljenom od elementarnih gradbenih blokova (utjecaj kartezijanske filozofije i njutnovske fizike); shodno tome, usporedba ljudskog organizma sa strojem koja još uvijek čini konceptualnu osnovu teorije i prakse današnje medicine; gledanje na život u društvu kao na konkurentnu borbu za opstanak (naslijeđeno od društvenih darvinista), te vjerovanje u mogućnost neograničenog materijalnog progresa uz pomoć ekonomskog i tehnološkog napretka. Sve su ove pretpostavke prstom sudbine u nedavnim događanjima dovedene u pitanje. I doista, njihovo je radikalno revidiranje upravo u tijeku.