Razlog tome leži u činjenici da sustav vjerovanja na kojem su se organizacijske strukture do sada temeljile zapravo nije bio istinit, pa zato nije pridonosio stvaranju harmonije među ljudima, u društvu i organizacijama koje bi doista služile ljudima, u dubljem smislu tog pojma.

Uzmimo ovaj primjer - mnoge tvrtke naglašavaju kako im je služenje klijentima (eng. customer service) ključni prioritet. No, sve njihove aktivnosti se zapravo svode na "očuvanje ili zadržavanje" klijenata - što zapravo znači na iskorištavanje klijenata u svrhu postizanja vlastitih ciljeva. To je dakle pravi motiv, koji nema nikakve veze sa služenjem, već posve suprotno - sa "vezivanjem" klijenata za sebe. Znate, disonanca između "onoga što propovijedamo" i "onoga što radimo" stvara tenzije u bilo kojoj kulturi, organizacijskoj ili nekog drugoj. Ljudi to osjećaju i znaju da nešto nije u redu. Organizacije tvrde da služe ljudima, a zapravo to uistinu ne misle. Služiti nekome znači istinski mu pomoći kako bi si kasnije on sam mogao pomoći; osnažiti ga, a ne koristiti u svrhu "povećanja prihoda". Služiti znači uistinu pomoći pojedincu kao ljudskome biću, a to je doista veliki izazov u današnjem materijalističkom svijetu koji se primarno povodi po maksimi "zgrabi gdje možeš, uzmi što ti se pruža, učini sve za povećanje profita, maksimiziraj vrijednost dioničarima". Dakle, cijeli je sustav zatvoren i zato ne pridonosi stvarnom, autentičnom i iskrenom služenju klijenata. Slobodno možemo zaključiti kako je neiskrenost njegovo glavno obilježje.

U svome radu potičem ljude na propitivanje smisla i značenja koncepcija, ideja i stavova koje u životu koriste. Pojedine ideje se danas koriste u vrlo širokom spektru, pa se stoga uvijek "zaglavimo" na nekoj razini njihovog smisla. Npr. ideje uspjeha, rasta i razvoja su danas "zaglavljene" na razini materijalističkog poimanja, poput ploče na gramofonu koja ne prestaje producirati istu glazbu, isti tekst, uvijek iznova. Pri tome ne mislim kako je to "pogrešna slika uspjeha", jer je ona naprosto takva kakva jest, tako se razvijala kroz povijest. Ne radi se o kategorijama "ispravno" ili "neispravno", "dobro" ili "loše", već o tome da trenutna razina poimanja nije onoliko duboka i smislena kao što bi mogla biti.

Upravo je to razlog nezadovoljstva u današnjem svijetu - jer ljudi nisu istražili, pa zato ni doživjeli, dublji smisao uspjeha, profita i rasta. Krenete li istraživati dublje značenje tih ideja - a to zapravo nisu samo ideje, već se radi o koncepcijama - tada morate ući u sebe i započeti propitivanje u svojoj nutrini.

Rast za ljudsko biće ima posve drugačije značenje od onog kakvim ga tumače organizacije. Rast za ljudsko, duhovno biće, ono što čovjek uistinu jest, nije materijalistička akumulacija predmeta. Rast je za ljudsko biće nešto posve suprotno, oslobađanje od predmeta, potrebe za predmetima, vezivanja za predmete, ovisnosti o predmetima. Za čovjeka predmeti nemaju veze s rastom, već dapače, oni ga ograničavaju. Kada se čvrsto držite predmeta postajete ovisni, odjednom razvijate snažnu povezanost s materijalnim, pa ono tada postaje teret, čine vas odgovornim za njegovo uzdržavanje. Istinski rast za čovjeka predstavlja oslobađanje od ovisnosti. Stvarni uspjeh je moguće doživjeti i osjetiti samo onda kada ste slobodni - a stvarni je uspjeh za ljudsko biće zadovoljstvo, zadovoljstvo samim sobom. Ne možete biti zadovoljni ukoliko niste slobodni. Ako ste stalno vezani za ljude, stvari i situacije, ako cijelo vrijeme brinete o tome što će se dogoditi u izvanjskom svijetu, tada niste slobodni. Prema tome, uspjeh je direktno povezan sa oslobađanjem.