DS: Često spominješ situaciju u svijetu, "globalnu sliku". Mnogo si proputovao, radio u raznim kulturama, u raznim vremenskim periodima, susretao se s najrazličitijim liderima. Koje su po tebi ključne karakteristike svijeta u kojem živimo? Kako ih ti vidiš?

MG: U globalnom smislu, u smislu omjera i odnosa, svijet je doista postao "selo". Tehnologija nas je povezala. Kada se negdje nešto dogodi, to trenutno utječe na sve i svakoga, bez obzira gdje se nalazio. Živimo u doista malom svijetu u kojem je međusobna ovisnost svih ljudi strašno naglašena - mislim na tehnološku ovisnost. Svjedočimo situaciji kada problemi u energetskoj mreži jedne zemlje trenutno utječu na gotovo cijeli svijet. Dakle, radi se o vrlo delikatnim vremenima, te obzirom na to, očito se radi o tranzicijskim vremenima. Tresu se temelji na kojima smo izgradili našu civilizaciju. Svi osjećamo da je u sustavu "nešto trulo", da se on urušava, doslovce pred našim očima. Dakle, delikatna vremena, s mnogim slabostima, vremena tranzicije. U osnovi, radi se vremenima promjene. Kad pogledam u budućnost, vidim raspadanje, ali ne u negativnom smislu. Raspad sadašnjeg sustava prvenstveno vidim kao put rađanja novog. Novo razumijevanje, novi način razmišljanja i s time povezano, novi način ponašanja. No taj će proces rađanja novog obilježiti kaos, za većinu ljudi potpuni izvanjski kaos. Sličan financijskom kaosu s kojim se danas mnogi ljudi susreću. Dakle, ono što vidim je rađanje novog sustava na obzoru, znatno čvršćih temelja, humanijeg i utemeljenog na pravim ljudskim vrednotama, sustava koji će ljude tretirati ljudima, a ne "ljudskim resursima". Sustava u kojem će se lideri pitati: "Na koji način mogu pridonijeti, što mogu dati i ponuditi zajednici?", a ne kao što je sada slučaj da se pitaju: "Što tu ima za mene, što mogu uzeti od drugih i kako ih mogu iskoristiti da mi pomognu u napredovanju?" Dakle, osnovno stajalište će se posve promijeniti. Ovdje treba ukazati da je prilično očito kako nas na putu iz sadašnjeg stanja u ta nova vremena očekuje kaos. Promjena.


DS: Delikatna vremena su nešto što mediji obično nazivaju krizom - ona je danas prva vijest, glavna tema kojoj se ne nazire kraj. Kako ti gledaš na "krizu", koji su uzroci i kako ju prevladati?

MG: Kriza postoji samo u glavama pojedinaca koji ne razumiju pravi smisao svih ovih događaja. Zato oni, u panici, nariču: "Oh moj Bože, što se ovo događa?! Šok, užas, kriza!" Ali kriza zapravo ne postoji. Svaka godina sa sobom donosi četiri godišnja doba. S dolaskom jeseni ljeto umire. Lišće opada i umire. Kada bi tom procesu svjedočili po prvi puta u životu, vjerojatno bi rekli: "Moj Bože, događa se 'kriza prirode' - sve umire. Ovo je doista strašno". Naravno da nitko neće tako reagirati budući da svi znamo da se radi o prirodnom ciklusu, o godišnjem dobu kada se energija prirode vraća u svoj izvor, obnavlja i priprema za ponovni uzlet. Svi to znamo i zato dolazak jeseni ne smatramo krizom. Isto tako, prirodni ciklusi imanentno su obilježje drugih sfera ljudskog postojanja. S time želim kazati kako je proces u tijeku na globalnoj razini zapravo posve prirodan. Stari svjetonazor, koji je dosegnuo svoj zenit, polako umire. U ovom je trenutku bitno shvatiti kako se ispod površine rađa nešto posve novo, još uvijek nevidljivo. Što se dakle zapravo događa? Ništa. Jedna od faza u prirodnom procesu kontinuirane promjene.