Faza u kojoj se nalazimo velikom broju ljudi zasigurno nije ugodna. A glavni uzročnik te neugode, to više uopće nije tajna jer mnogi to kristalno jasno vide - se zove vezanost (eng. attachment). Ljudi griješe kada se vežu za bilo što, za materijalne predmete, ljude ili situacije. Jer kada ste vezani za nešto, što niste vi, tada se uvijek s time poistovjećujete. Vezanjem za imovinu, položaj, drugu osobu ili situaciju gubite dio po dio svojeg identiteta. Trenutak kada se u vašoj glavi dogodilo vezivanje, jer se ono samo tamo i događa, je trenutak kada počinju napetosti. Iz tog trenutka se rađa strah, koji je u svojoj osnovi suprotnost ljubavi. A ljubav okuplja cijeli ljudski rod. Onoga trena kada strah pronađe put do ljudske svijesti povezanost s izvornom ljubavi se automatski prekida.

Naša je civilizacija ovoga trena utemeljena na nagomilavanju i vezivanju - "moj osobni identitet", "moj nacionalni identitet", "moj položaj u organizaciji i društvu", "moji odnosi". Sve su to vezanosti koje prizivaju strah. 

I zato u svijetu postupno, ali kontinuirano, raste količina straha u opticaju. Naravno da s takvom količinom straha u našoj svijesti ne možemo biti kreativni, usklađeni, ne možemo pružati ljubav. To jednostavno nije moguće. Zato dolazi do fragmentacije - globalno, nacionalno, po organizacijama, klupskim bojama, staležima, političkim strankama, generacijama, količini novca, mjestu stanovanja, pa čak i među partnerima koji su odlučili provesti život zajedno. Jasno je da se sve više razdvajamo, sve se više brakova raspada, brže nego ikada u povijesti. Razlog tome je uvijek isti, vezanost koja budi ego. Ego se budi upravo tako, kada se identificiramo s nečim izvanjskim, s nečime što nismo mi. Sve dok takva identifikacija postoji, postojat će i napetosti, strah i konflikt. A sve što se gradi na vezanosti, dakle na strahu i egu, na lošim je i nestabilnim temeljima. 

Upravo se to danas događa u svijetu financija, koji je nužno utemeljen na povjerenju. Što više strah ulazi u strukturu to nestabilniji sustav postaje. Naime, kriza nije ništa drugo doli gubitak povjerenja ili porast razine straha - što nas opet vraća na ego, vezanost i vjerovanje da novac donosi sigurnost. Sve dok ne uspijemo shvatiti ovu međuovisnost nećemo biti u stanju naučiti lekciju. Srećom, sve veći broj ljudi razumije ovaj mehanizam.