Vremena u kojima živimo
Ponekad je potrebno zastati, napraviti odmak, sagledati sliku u cjelini, sliku s 15.000 metara visine. Kako biste opisali sadašnjost u organizacijama, zajednicama, cijelom svijetu gledanu iz te perspektive? Jesu li ovo vremena gospodarske i političke nestabilnosti, podijeljenosti i straha, sustava koji propadaju i snova koji umiru? Ili su ovo vremena novih mogućnosti, primjera nade, pozitivne ljudske evolucije, vremena preobrazbe? Uspijevamo li u rješavanju velikih problema, ili samo stvaramo nove?
Iznimno je važno razmisliti jer će odgovor na prethodno pitanje utjecati na naše buduće postupke. Misleći općenito da svijet ispravno funkcionira i da trenutačno prolazimo kroz tešku ali privremenu krizu, ne dovodimo u pitanje aktualne sustave i njihova načela postojanja. Namjesto toga, naporno radimo na njihovom unaprjeđenju i obnovi. Podupiremo inicijative i programe usmjerene na unaprjeđenje procesa razvijajući postojeće sustave kako bi isti funkcionirali djelotvornije i učinkovitije.
Vjerujemo li suprotno, da djelovanje starog sustava nije moguće unaprijediti, očekujemo li samo dodatne probleme, tada prestajemo svoje napore usmjeravati na popravke i ispravke. Namjesto toga, podržavamo radikalno drugačije procese i metode – nove sustave zasnovane na novim pretpostavkama. Naš rad tada se usmjerava na revoluciju a ne na unaprjeđenje procesa.
Osobno, često razmišljam o pitanju: "U kojim to vremenima živimo?" Mislim da živimo u razdoblju kada mnoga temeljna uvjerenja i načini djelovanja, uobičajena praksa, više ne služe svrsi. Još gore, uzrokuju probleme i onemogućuju djelotvorno poticanje i podržavanje zdravih promjena. Korištenjem uobičajenih zapadnjačkih uvjerenja i prakse, u to sam sigurna, postajemo sve nemoćniji stvoriti svijet u kojem želimo živjeti.
Sami smo stvorili mnoge probleme, većinom nenamjerno, jer smo postupali prema uvjerenjima i pretpostavkama iz kojih nije moglo proizaći zdravo društvo. U svoje smo djelovanje utkali sljedeća uvjerenja:
- da ljude motiviraju sebičnost, pohlepa i strah;
- da postojimo kao pojedinci, neovisni i bez obaveze jedni prema drugima;
- da su hijerarhija i birokracija najbolji oblici organiziranja;
- da je učinkovitost prvo i osnovno mjerilo vrijednosti;
- da ljudi najbolje rade pod kontrolom i propisima;
- da različitost predstavlja problem;
- da je neobuzdani rast dobar;
- da zdravo gospodarstvo prirodno vodi k zdravom društvu;
- da siromašni ljudi imaju drugačije motivacije od ostalih ljudi;
- da je samo nekolicina ljudi kreativna;
- da je samo nekolicina ljudi voljna boriti se za svoju slobodu;