Izazovi pionira koji donose nove načine razmišljanja

Dok mentori razmišljaju o problemima razmjera, sami se lideri pojedinci suočavaju s vrlo izazovnim uvjetima. Izolirani unutar prevladavajuće kulture koja ih često kritizira, ismijava ili ignorira, ne znaju da postoje još mnogi poput njih, pioniri koji se nastoje probiti s novim načinima vođenja. Održavanje usmjerenosti i hrabrosti usred kritiziranja i osamljenosti stalna je borba. No, tu nije kraj. Dodatni izazovi proizlaze iz dinamike promjena u ustaljenom načinu razmišljanja i ponašanja ljudi kada se suoče s novim viđenjem svijeta.


Novi lideri moraju izmisliti budućnost dok se istovremeno nose s prošlošću.

Posve je jasno da novi lideri odbijaju prenijeti prošlost u budućnost. Ne žele ponoviti pogreške iz prošlosti budući da su i sami, vrlo često, osobno patili zbog nedjelotvornog ili nasilničkog vodstva. Žele koristiti nove načine, a ti novi načini organiziranja i novi putovi provođenja promjena se tek trebaju razviti. Njihov je posao da ih izmisle – stvore. Proizlazi da imaju dvostruku dužnost: istovremeno moraju osmišljavati nove procese i oblike organiziranja i rješavati probleme nastale iz dosadašnje prakse.


Teško je raskinuti s tradicijom.

Nije lako izmisliti nešto novo, zaboraviti usvojeno znanje, raskinuti s poviješću i poznatom praksom prevladavajuće kulture. Novi lideri, dakako, znaju da je birokracija loša, da korupcija uništava zajednice, da pomoć koja se pruža od vrha prema dolje najčešće ne uspijeva. Odbijaju ponavljati istu praksu, no i oni su, kao i svi mi, odgojeni na tradicionalni način. Navike i ustaljena praksa stvaraju pritisak. U doba kulminacije kriza, kada se osjećaju preplašeno i nadjačano, obično se automatski vrate u poznatu praksu, makar ona bila i neučinkovita.


Pristalice traže prepoznatljivost.

Mentori, upravitelji sredstava i resursa kojima je moguće podržati novo vodstvo, vrlo često dodatno otežavaju pionirska nastojanja inzistiranjem na korištenju poznatih i tradicionalnih procese vođenja. Ljudi koji upravljaju sredstvima eksperimente s novom praksom vrlo često smatraju suviše riskantnim. Sigurniji su razgovarati o tradicionalnim strategijskim i poslovnim planovima, mjerenjima i izvješćima, bez obzira na sam kontekst inicijative. Čini se da su navedene vještine važne, no danas postoje brojna istraživanja koja pokazuju da ove metode ne uspijevaju polučiti željene rezultate čak ni u najtradicionalnijim organizacijama. Dešava se da mentori koji osiguravaju potporu jednostavno ne vole rizik, ili im je nepoznata upitna djelotvornost klasičnih metoda. Bez obzira na razlog, sponzori inzistiraju da se lideri pioniri povinuju prošlosti. Ne pokažu li svoje sposobnosti i u poznatim praksama vođenja, pa čak i onima koje nikada nisu uspjele postići održivu promjenu, uskraćuju im sredstva.

Oskudna sredstva i konkurencija različitih projekata lako odvode sa pravog puta. Nasuprot vlastitoj prosudbi ispravnog i neispravnog u njihovoj zajednici, pristanu se ravnati prema neučinkovitim postupcima i praksi. S vremenom dožive neuspjeh, ne zbog nedostatka vizije ili volje, već zato što ih zajednica sprječava u nastojanjima. Inzistiranjem na prošlosti sami uništavamo pionire.