Za neuspjeh mjesta nema.

Iznimno je teško odmah, iz prvog pokušaja uspjeti. Pioniri ne raspolažu gotovim kartama – istraživači uče usput. U budućnosti, veliki će broj ljudi koristiti njihove karte, stvorene kroz naporno istraživanje, velike žrtve, odricanja i stalno učenje. Naša sadašnja kultura ne podržava takve ljude. Želimo brzo dobiti točne odgovore; od osoblja zahtijevamo brzi uspjeh. Procjenjujemo na temelju kratkoročnih mjerila. Rijetko osiguravamo dovoljno vremena za istraživanja i neuspjehe koji su sastavni dio otkrivanja novih područja. Umjesto da pionirima ponudimo dodatna sredstva, okrećemo se sigurnijim projektima i primjeni poznatih, ali neučinkovitih sredstava.


Želimo im neuspjeh.

Osobno smatram ovo najvećim izazovom s kojim se lideri pioniri susreću. Društvo ne želi njihov uspjeh. Priznati ga, podrazumijeva našu vlastitu promjenu, napuštanje udobnosti poznatih uvjerenja i prakse. Ljudi prirodno uzmiču pred takvim promjenama, starih uvjerenja i prakse drže se još strastvenije i revnije u trenucima njihovog očitog propadanja.

U svom izuzetno značajnom i utjecajnom radu o paradigmama (ustaljenim načinima razmišljanja) Thomas Kuhn je opisao ponašanje znanstvenika suočenih s dokazima koji su ukazivali na istinski novo viđenje svijeta (vidi: The Structure of Scientific Revolution, 1996., 1974.). Kada bi novi dokazi jasno ukazivali na potrebu za promjenom paradigme, primijećeno je da bi znanstvenici naporno radili na usklađivanju novih dokaza sa starim viđenjem svijeta. U obrani staroga, već postojećega, odbacili bi ili drugačije rastumačili podatke. (Uvijek bi to činili nesvjesno.) U najekstremnijim slučajevima bili su slijepi za nove informacije – čak i u slučajevima izravnog suočavanja s podacima. Doslovno, nisu bili u stanju vidjeti.

Navedena je dinamika uobičajena u vremenima promjene paradigme. Često se susretnemo s inovativnim pristupom i procijenimo ga tradicionalnim. Često zamjećujemo nove prakse u vođenju i negiramo njihovo postojanje. Često uspjehe novih lidera tretiramo kao nepravilnosti, iznimke od pravila. Često teško priznajemo da oni nisu radikalni odmaci od tradicije, već prvi signali na novoj stazi puta u budućnost.

Mohammed Junus, osnivač banke Grameen Bank u Bangladešu, pionir je začetnik mikro-zajmova za siromašne. Rado govori o svojim nastojanjima na dobivanju potpore tradicionalnih bankara za zajmove siromašnim ljudima. Dr. Junus je želio pozajmljivati vrlo male iznose novca (često ne više od nekoliko dolara) ljudima iz Bangladeša i na taj način im osigurati sredstva za pokretanje vlastitog biznisa. Bez obzira na dokaze, odgovor banke uvijek bi bio isti: "Siromašni nisu kreditno sposobni". Razočaran, posudio je vlastiti novac, koji mu je bio uredno i na vrijeme vraćen. Svejedno, odgovor banke je ostao isti. Čak i nakon godina uspješnog posuđivanja siromašnima dr. Junusa uvijek bi dočekali i ispratili s istim starim uvjerenjem: "Siromašni nisu kreditno sposobni". Shvatio je da banke nikada neće promijeniti svoja uvjerenja, bez obzira na broj prikupljenih dokaza koji ukazuju suprotno. (Grameen je od tada pozajmio milijune siromašnima i razvio model mikro-zajmova koji se koristi diljem svijeta.)