Koncepcija "zajednice prakse" podržava promišljanje po kojem je učenje društveno iskustvo. Mi, ljudska bića, najbolje učimo u odnosu s kolegama s kojima dijelimo zajedničku praksu. Sami se organiziramo u zajednice s ljudima koji imaju znanje i vještine potrebno nama samima. Etienne Wenger, pionir na ovom polju (vidi: Communities of Practice: Learning, Meaning, and Identity, 1998.), kaže: "Ljudi su oduvijek stvarali zajednice koje akumuliraju kolektivno učenje unutar prevladavajuće prakse – zajednice prakse. Plemena su rani primjer navedenoga. Nešto noviji slučajevi uključuju cehovska udruženja u srednjem vijeku koja su upravljala zanatom… također i znanstvene zajednice koje kolektivno definiraju valjano znanje u određenom području istraživanja. Manje očiti slučajevi istog mogu biti lokalni klub poljodjelaca, medicinske sestre na odjelu, ulična banda ili skupina računalnih programskih inženjera koji se redovito sastaju u kantini kako bi razmijenili svoja iskustva".

Zajednice prakse pokazuju da ljudi prirodno traže kolege sa sličnim znanjem, iskustvom i interesima. Međusobno se sastaju i razmjenjuju zamisli, stvaraju kvalitetne odnose te na taj način oblikuju zajednicu. Zajednica tako postaje bogata tržnica na kojoj se dijeli znanje i iskustvo, a također i inkubator u kojem se razvijaju novo znanje, vještine i sposobnosti. U korporacijama se mnoge temeljne sposobnosti (temeljne vještine koje predstavljaju jedinstvenu snagu te organizacije) razvijaju unutar neformalnih, samo-organiziranih zajednica, a ne ako rezultat predviđenih strategija razvoja.

Literatura o zajednicama prakse obiluje zapanjujućim primjerima svladavanja složenih vještina zaposlenika kroz suradnju s kolegama, nositeljima traženog znanja. Također je interesantan proces na Internetu. Stručnjaci elektronskim putem upućuju pitanja kolegama diljem svijeta i odmah dobivaju odgovor koji potom razrješava neku krizu ili dvojbu.

Različita polja – kritičko obrazovanje i zajednice prakse, podučavaju nas istomu. Ljudi brzo uče kada su im vještine ili informacije doista potrebne. Postaju jako dobri učenici ako su sigurni da će im naučeno promijeniti život, pomoći u dostizanju bitnog. Sposobni su akumulirati složene vještine i znanja u nekoliko tjedana, a ne mjeseci ili godina. Bitno je naglasiti da ljudi najbolje uče u zajednici, kroz međusobnu interakciju, kada su istovremeno i učenik i učitelj, stručnjak i vježbenik – kroz bogatu razmjenu iskustva i naučenog.