Uvodnik: Promišljanja o menadžmentu

Marko Lučić Marko Lučić, urednik i član uprave stručnog časopisa qLife i portala Quantum21.net.

Na kraju još jednog ljeta, u mjesecu kada radosno radimo na pripremi novog broja stručnog časopisa qLife pod nazivom Snaga uvjerenja (iz tiska izlazi krajem rujna) uređivački odbor se odlučio da tema mjeseca na portalu Quantum21.net bude "Promišljanja o menadžmentu". U okviru ove teme možete pročitati dva teksta Antuna Tonija Rehaka, stručnjaka za sustave, našeg čovjeka, predavača na uglednom The William Glasser Institute u Los Angelesu i The Edwards Deming Institute u Massachusettsu, osobe s velikim iskustvom i poznavanjem teorije i prakse menadžmenta. Njegove će misli, u to smo posve sigurni, još jednom dobrano "protresti" vaša duboko ukorijenjena uvjerenja o teoriji i praksi liderstva i menadžmenta. Ako još tome pridodamo video predavanje Daniela H. Kima, suosnivača istraživačko-izdavačke i savjetničke tvrtke Pegasus Communications i MIT Learning Centera koje je čitateljima portala Quantum21.net ta kuća osigurala free of charge, tada vjerujemo da ćemo i ovaj mjesec, makar jednim jedinim zrncem, doprinijeti vašim liderskim i menadžerskim vještinama.

Pored navedenog, u okviru ovog uvodnika osjećam potrebu da vam prenesem tekst jednog meila kojeg sam baš danas primio, dok sam spremao osvrnuti se kroz nekoliko rečenica na aktualne događaje hrvatske političke scene koja nemalo utječe na naše živote, htjeli mi to ili ne htjeli. Razmišljajući o tome na koji način da pretočim svoje misli u razumljive rečenice, trgnulo me poznato zvono Microsoft Outlooka da bi mi najavilo novi meil u inboxu sljedećeg sadržaja: "Zanimljivo je kako su neki još davne 1925. godine mogli vidjeti stvari kristalno jasno!" Budući da je tekst u prilogu bio naslovljen kao "Pismo političarima", te da osobno ne mislim da se išta u životu događa slučajno, odlučio sam u cijelosti prenijeti izvadak iz knjige Místo pro Jonathana! autora Karela Čapeka, češkog doktora filozofije, novinara i najpoznatijeg češkog pisca kojemu ne treba ni riječ dodati:


Pismo političarima

Ono što želim reći govorim u ime drugih; mnogih ljudi koji nisu političari već samo obični građani. Mnogi od nas ne bave se politikom zato što radimo nešto drugo, a politiku smo zato u cijelosti prepustili političarima. Marljivo radimo svoj posao vjerujući da na taj način najbolje doprinosimo društvu i zajednici. Odgovorno ga obavljamo dajući sve od sebe. Što ne znači da smo prema politici ravnodušni. Naprotiv, od političara tražimo da nam osiguraju mir. Nama je to jako važno jer želimo da politika ispravno funkcionira, da nas ne ometa za našim radnim stolom, da nas ne ponižava. Rado uvažavamo politiku kada smo sigurno zaposleni, odgovornu i pažljivu u istom mjeri u kojoj i mi pažljivo i odgovorno radimo svoj posao, na isti način kao što zahtijevamo od krojača, bravara ili računovođe da kvalitetno obradi ono za što je plaćen. Rado bi vjerovali političarima, na isti način na koji vjerujemo željeznici da će nas odvesti u mjesto za koje smo kupili kartu. U posao bravara se nećemo miješati, kao ni u posao strojovođe jer mu vjerujemo da zna svoj posao i da će nas dovesti u mjesto u koje želimo stići. Pretpostavljamo da su svi oni upućeni u tajne svog zanata i da od nas neće praviti budale.