Život bi nam bio neobično gorak kada tim ljudima ne bi vjerovali. Shodno tome, naš je politički život veoma gorak. Političari nas očigledno ponižavaju jer s nama rade što im je drago. Dobri smo im samo onda kada im dajemo glas. Sve drugo što nam nude čista je politička nemoć koju mirno podnosimo, iako nas guši spoznaja da je demokracija krenula pogrešnim putem.

Na koji način i kojim to oružjem se mi građani možemo braniti? Na kojoj ste vi strani? Zar vam nije nimalo stalo do nas? Naravno da nije kad vi niste dobili naš mandat već mandat svoje stranke. Zato nas ništa ne pitate. Vi pitate stranku na vlasti. Vi niste nama odgovorni jer mi smo samo građani a vi ste zaposlenici u svojim strankama. Mi zapravo nemamo ništa zajedničko. Parlament nije naša govornica. Parlament je nepotreban, nedostojan i lažan javni mehanizam kojim se navodno kontrolira politička djelatnost. Vi ne govorite u naše ime. Vi se s nama ne trebate dogovarati. Među nama i vama veliki je ponor. A taj se ponor ne može premostiti lijepim porukama sa stranačkih sastanaka niti se to može učiniti lijepim priopćenjima.

Ponižava nas što izabiremo zastupnike koji nas zapravo ne zastupaju. Ponižava nas i to što je parlament preuzeo svu državnu moć a da nije parlamentaran. Ponižava nas što takav parlament donosi razne zakone i reforme za koje ne možemo reći da su dobri i pametni. Za nas koji nismo političari demokracija je slična kreditima. Glasamo li za jednu ili drugu stranku, dajemo joj svoju moralnu suglasnost odnosno nekoga zadužujemo i smatramo da smo mu dali moralni kredit. Nažalost, ostajemo poniženi jer nam se vraća gorim nego što je bilo.

Ponižavaju nas ljudi koji stranačke interese pretpostavljaju interesima države kao cjeline. Ponižava nas i žalosti prizemnost političkih dogovora koji su političarima važniji od našunih potreba ljudi. Ponižava nas što je svima jasno da demokratski izbori služe samo tome da se država preda na izrabljivanje vladajućoj stranci. Ponižava nas moralna kvaliteta onih koji su sebe učinili vladarima naroda.

Iako smo posve bespomoćni, još uvijek nas je mnogo. Ništa nemamo osim našeg glasa, ako nam i to ne oduzme koalicijska demokracija. No ipak, i taj mali bespomoćni glasić još nam uvijek mnogo znači. S njime možemo svašta učiniti: pristati da sve ostane onako kako je i bilo ili ga možemo žrtvovati u zalog nekog novog iskustva. Promjena je uvijek povezana s rizikom a bez rizika ništa se na ovom svijetu ne može postići.